Vȏz (mn. vȍzi), zaprežna kola, tradicijsko prijevozno sredstvo na kotačima u Istri koje se pokreće stočnom vučom, upregnutim volovima (boškarini) ili, rjeđe, magarcima i mulama.

Voze su izrađivali seoski majstori - kolari, iako su pojedine dijelove seljaci izrađivali i popravljali sami.

Do početka XX. st. u uporabi je još bilo vozova u cijelosti od drva, uključujući osovine i kotače s velikim glavinama i samo četiri »na križ« postavljena palca (u Etnografskome muzeju Istre u Pazinu nalazi se kopija takva voza koju je izradio kolar Antun Gržinić iz sela Erkovčići i koju je Muzej otkupio 1963.). Platnice kotača takvih kola bile su spojene drvenim klinovima, a umjesto ojačanja željeznim obručima, imale su obruče od raskalana jasenova kolca. Stoga su se osovine tijekom vožnje često morale podmazivati i močiti radi hlađenja. No i prije XX. st. bila su u uporabi kola sa željeznim osovinama, manjom glavinom i okovanim kotačima s više palaca, tj. žbica.

Voz manjih dimenzija, vozȉć, izrađivan je za magarce i mule.

Industrijalizacija koja je 1970-ih u istarsko selo dovela traktore i asfalt, nije odmah u potpunosti izbacila voz iz uporabe: umjesto okovanih kotača dobio je automobilske gume. Međutim, malobrojni očuvani vozovi danas samo još ukrašuju seoske okućnice.