Stoini, Paolo Dante, antifašist, partizan (Poreč, 4.III.1896. - Trst, 6. ili 7.IV.1945.).

Potječe iz hrvatske obitelji, iz Valete kraj Tara, a pravo prezime mu je bilo Stojnić, ali je talijanizirano za vrijeme vladavine fašističke Italije. Imao je troje djece.

Iako ne baš mlađahan (u poratnim arhivima se navodi da je bio umirovljenik), bio je među pokretačima antifašističkog otpora u svome kraju. Nakon kapitulacije Italije priključuje se narodnooslobodilačkom pokretu te u listopadu 1943. sudjeluje u rušenju mosta na Mirni kod Antenala, čime se htjelo usporiti napredovanje njemačke vojske u Rommelovoj ofenzivi (Operacija Volkenbruch). Potom je aktivan na Učki, gdje postaje borcem Prve istarske brigade „Vladimir Gortan“.

Kasnije odlazi u Trst, gdje je aktivan u tamošnjem pokretu otpora. Nakon što je bio prokazan, uhvaćen je unatoč otporu, pri čemu je i ranjen, pa je zatvoren u nacistički logor u Rižarni sv. Sabe. Streljan je u masovnim nacističkim egzekucijama političkih zatvorenika.

U tršćanskom Istituto regionale per la storia del movimento di liberazione nel Friuli e Venezia Giulia čuva se njegovo kratko pismo, napisano netom prije smaknuća. Datirano je 7.IV.1945., ali u arhivskoj opaski navodi se da taj datum možda nije točan te da je Stoini vjerojatno smaknut dan ranije. U pismu Stoini navodi imena više suzatočenika, uz molbu da se obavijeste njihove obitelji (uz njegovu), predmnijevajući da ih sutra više neće biti.