Tršćanska biskupija (lat. Dioecesis Tergestina), crkveno upravno područje sa sjedištem u Trstu.

Pretpostavlja se da je biskupsko sjedište u tome gradu postojalo već u V. st., kada je posvećena bazilika Uznesenja Marijina, podignuta na ruševinama Jupiterova hrama, iako se prvi biskup Frugerije (Frugifer) spominje 540. kao sufragan Akvilejskoga patrijarhata. Od davnine se u Trstu štuje 14 svetaca i svetica koji su između 120. i 303. podnijeli mučeničku smrt za vjeru, kao što su sv. Primo prezbiter, sv. Marko đakon, sv. Just zaštitnik grada i dr. Crkveni povjesničari drže da je većina tih svetaca mučeništvo podnijela drugdje, ali je njihov kult s vremenom postao baštinom tršćanske Crkve.

Od najranijih vremena biskupija je imala jurisdikciju nad sjevernom Istrom do Buzeta, Roča i okolice. U X. st. biskupi su postali i svjetovnim poglavarima, i to ugl. nadarbinama i kraljevskim i vladarskim darovnicama, kojima su dobivali kaštele i crkvene enklave, poput Siparske biskupije kraj Umaga. Kao i druge istarske biskupije, povremeno je pripadala Akvilejskom patrijarhatu, povremeno patrijarhatu u Gradu, sve do 1180., kada je ušla u sastav Akvilejskoga patrijarhata. U srednjem vijeku Mletačka Republika proširila je državnu granicu u unutrašnju Istru i time je dio biskupije potpao pod mletačku upravu, što je biskupima osobito u XVII. i XVIII. st. otežavalo i onemogućivalo provedbu jurisdikcije. Papa Pio VI. prihvatio je kompromisni dogovor između austrijske i mletačke vlasti da se granice istarskih biskupija usklade s državnom austrijskom i mletačkom granicom. Tako su 1785. buzetski i umaški dekanat u dijelu Istre pod mletačkom upravom prešli iz Tršćanske biskupije u sastav Porečke biskupije, pazinski dekanat u dijelu Istre pod austrijskom upravom prešao je iz Porečke biskupije u sastav Tršćanske, kao i kršanski i kastavski dekanat iz Pulske biskupije. Jozefinskim preuređenjem biskupijâ 1788. ukinute su Pićanska i Tršćanska biskupija, a njihovo je područje uključeno u novoosnovanu Gradiškansku biskupiju (Gradisca u Furlaniji). Nakon smrti cara Josipa II. ukinuta je Gradiškanska biskupija te 1791. ponovno uspostavljena Tršćanska biskupija, kojoj je pripojeno područje bivše Pićanske i dio Pulske biskupije pod austrijskom upravom, a 1828. također područje tada ukinute Novigradske biskupije (Tršćanska i koparska biskupija). Godine 1925. iz biskupije su izuzete župe u Liburniji, koje su ušle u sastav novoosnovane Riječke biskupije.

Nakon Osimskih sporazuma o razgraničenju između Italije i Jugoslavije konstitucijom pape Pavla VI. od 17.X.1977. biskupija je sužena na područje u granicama Italije. Istom je konstitucijom osamostaljena Koparska biskupija, kojoj je pripojen slovenski dio Tršćanske i Riječke biskupije, a hrvatski dio Tršćanske biskupije pripojen je Porečkoj biskupiji.