Slavoluk, komemorativni samostojeći spomenik pretežno građen od kamena u obliku monumentalna portala, često ukrašen stupovima, pilastrima i skulpturom u reljefu ili punoj plastici (bitke, trofeji, zarobljenici i oružje).

U Rimskome Carstvu bili su uobičajenim načinom odavanja počasti carevima, ali su mogli biti posvećeni i privatnim osobama. Širom Carstva, posebice u Rimu, postojali su mnogobrojni slavoluci.

U Puli je sačuvan Slavoluk Sergijevaca, koji je na početkom I. st. dala izgraditi Salvija Postuma u čast triju pripadnika obitelji Sergijevaca. Bio je prislonjen uz unutrašnju stranu gradskih vrata (Zlatna vrata).

Slavoluci se nakon antike ponovno javljaju u doba renesanse, a potom u klasicizmu XIX. st. U obliku prigodnih i privremenih drvenih konstrukcija iskićenih zelenilom, zastavama i parolama bili su i dio promidžbene socijalističke ikonografije druge polovice XX. st.