Briškula (tal. briscola), talijanska kartaška igra, raširena u Istri i drugim hrvatskim primorskim krajevima.

Igra se talijanskim kartama zvanim trieštinke (triestine, triještine). U snopu (u dijalektu: mac) ima 40 karata u četirima bojama: kope, špade, baštoni i dinari. Obično se igra u četvero, tj. po dva para, ili rjeđe u šestero, a može se igrati i u dvoje ili troje. Ako se igra u troje ili šestero u macu je 36 karata (uobičajeno se izvade četvorke jer je to kompatibilno s trešetom, također u Istri popularnom kartaškom igrom).

Presijecanjem snopa (maca) određuje se briškula, tj. adut, odnosno boja koja je jača od svih karata drugih boja. Ta karta ostaje vidljiva na dnu maca.

U pojedinoj boji poredak je po jačini: aš ili arš (as), trica, re ili rel (kralj), kaval (dama), fant ili fanat (dečko), pa sedmica do duje ili dvice (dvojke). Aš vrijedi 11 punti, trica 10, re(l) 4, kaval 3, fant 2 punta, a ostale karte su liše (bez punti). Aš je veli karig, a trica mali karig.

Na početku svaki igrač dobije po tri karte koje se odigravaju u krug, a nakon jednog kruga (baže) uzima se (peška) sljedeća karta iz maca na stolu. Jedna igra (šenj) završava kad se odigraju sve karte ili kad neki par objavi da je osvojio većinu punata, tj najmanje 61 od 120 raspoloživih. Pobjeđuje par koji prvi osvoji četri šenja, tj. pobijedi u četiri igre.

Igru obilježava sporazumijevanje motima, tj. dogovorenim tajnim znakovima među suigračima, a dozvoljen je i govor o svojim ili protivničkim kartama i namjerama.

Uobičajeno se briškula igra u kombinaciji s trešetom, a jedna partija (partida) obuhvaća jednu briškulu i jedan trešete (u slučaju neriješenog rezultata igra se tzv. bellissima, odlučujuća igra koja, po dogovoru, može biti briškula ili trešete).

U Istri su česti turniri parova u briškuli i trešetu (dio Istre trešete deklinira kao žensku imenicu, pa kaže u trešeti).