Minjera (od tal. miniera​​​​​: rudnik), područje napuštenih rudnika piritiziranih boksita kraj Sovinjaka u dolini Mirne jugozapadno od Buzeta.

Rudnici su ondje otvoreni još u XVI. st. i do danas ih je, zajedno s tragovima nekadašnje tvornice za tehnološku preradbu, očuvano desetak. Iz njih je eksploatiran piritni boksit za dobivanje sumporne kiseline. Zagrijavanjem smjese u tvornici dobivao se čisti alaun ili stipsa.

Ruda je vađena kroz iskopane tunele ili rovove dužine 30-80 m iz boksitnih džepova unutar čvrste vapnenačke stijene. Prema pisanim podatcima novigradskoga biskupa Giacoma Filippa Tomasinija iz 1646., kraj Sovinjaka se tada već više od osamdeset godina iskapala ruda i proizvodio alaun. Podatak iz 1808. navodi da se od toga sivozelenoga piritiziranoga boksita proizvodila sumporna kiselina (vitriol) i alaun. No kako je francuski kemičar Pierre Berthier 1821. objavio prvi podatak o kemijskom sastavu i fizikalnim svojstvima boksita uzorkovanog iz rude kraj mjesta Les Beauxa u Provansi, ruda je nazvana boksit. Prema novijim istraživanjima naših geologa i mineraloga, istarska boksitna ležišta zapravo su locus typicus za rudu od koje se dobiva aluminij. Minjera bi, prema tome, bila lokalitet najstarijega geološko-mineraloškog opisa i najstarijega rudarskog iskopa.