Elektroprivreda, gospodarska grana koja se bavi proizvodnjom, prijenosom i distribucijom električne energije.

Distribuciju električne energije u Istri obavlja Elektroistra, sa svojim područnim pogonima i drugim službama. Prijenos se električne energije u Istri osobito razvio nakon II. svjetskog rata, kada je najprije trebalo ukinuti čvorište trafostanice (TS) Opčine (Opicina kraj Trsta), prijeći s frekvencije od 42 Hz na 50 Hz i cijelu mrežu uklopiti u jugoslavenski elektroenergetski sustav. Odvajanje istararske visokonaponske mreže od Italije provedeno je izgradnjom privremenoga rasklopnog i transformatorskoga postrojenja 1949. u Sežani u trasi voda od 132 kV općine Matulji i zaobilaznoga voda od 110 kV. U trasi dvostrukoga voda (DV) od 50 kV TS Opčine-TS Karojba u Črnom Kalu izgrađeno je rasklopište, iz kojega je jedna trojka bila vezana na TS Sežana, a druga je ostala na TS Opčine zbog mogućnosti dobave električne energije iz Italije. Napajanje područja Kopra i Buja vodovima od 27 kV i TS Opčine riješeno je izgradnjom transformacije od 10/27 kV u TS Karojba i dalekovoda (DV) od 27 kV Karojba-Buje. Nakon izgradnje rasklopišta Črni Kal i DV od 50 kV Črni Kal-Kopar, uz transformaciju 50/27 kV u Kopru te ukinućem DV od 27 kV prema Italiji, riješeno je definitivno napajanje poteza Kopar-Sečovlje-Buje.

Djelomična promjena frekvencije obavljena je 8.IX.1951. a do kraja 1952. svi potrošači u Istri prešli su na frekvenciju od 50Hz, osim Ugljenokopa Raša (23.XI.1954.). Tim je promjenama istarska mreža postala neovisnom o talijanskoj mreži, ali je bila u relativno lošem stanju. Tijekom 1956. pregrađen je prijeratni DV od 132 kV Matulji-Labin u privremenom pogonu od po 50 kV, na 110 kV i produžen do Raše. Potkraj 1957. puštena je u pogon TS Raša od 110/50 kV s jednim transformatorom od 10,5 MVA, a 1958. i s drugim iste snage. Oba transformatora bila su demontirana u TS Matulji, gdje je ukinut napon od 50 kV. Treći transformator snage od 10,5 MVA prebačen je u TS Raša iz demontirane TS Sežana. Zbog nesigurna napajanja i loših naponskih prilika izgrađena je i na početku 1959. stavljena u pogon TS Pula od 110/35 kV s jednim transformatorom snage od 10 MVA. Za napajanje te trafostanice rekonstruiran je postojeći DV od 50 kV Raša-Pula, izgrađen 1941., na napon od 110 kV. Potkraj 1959. izgrađen je DV od 110 kV Kopar-Buje, koji je do izgradnje TS od 110/35 kV Buje stavljen pod napon od 35 kV.

Daljnja izgradnja 110-kilovoltnih elektroprijenosnih objekata u Istri tekla je redom:

DV 110 kV Raša-Pula 2 1966., DV 2 × 110 kV Plomin-Raša 1970., DV 110 kV Plomin-Buje 1972., DV 110 kV Poreč-Rovinj 1985 (do 1989. pod naponom od 35 kV), DV (110) 2 × 220 kV Pehlin-Plomin 1985., DV 2 × 110 kV Pula Šijana-Pula Dolinka 1988., TS 110/35 kV Pula-Dolinka 1988., TS 110/35 kV Rovinj 1989., DV 110 kV Rovinj-Pula 1989., rekonstrukcija i proširenje TS 110/35 kV Pula Šijana 1989., DV 110 kV Buje - Buzet 998., TS 110/35//10(20) kV Katoro 1999.

Stari dalekovodi od 110 kV Pehlin-Matulji 2 i Matulji-Plomin 1 napušteni su 1985. nakon izgradnje i puštanja u pogon novoga DV od 2 × 220 (110) kV Pehlin-Plomin. S povećanjem potrošnje povećavala se i instalirana snaga transformacije u TS 110/ X kV u Istri. U tablici su podatci o instaliranoj snazi transformatora u Istri 1960-2000.

INSTALIRANA SNAGA UČINSKIH TRANSFORMATORA OD 110/X kV U ISTRI 1960., 1970., 1980., 1990. i 2000.

Izgradnjom novoga postrojenja od 35 kV u Raši 1986. konačno je u toj trafostanici ukinut napon od 50 kV. U samostalnoj Hrvatskoj, 1990-ih obavljene su revitalizacija i rekonstrukcije distributivnih i prijenosnih objekata uz uvođenje daljinskoga upravljanja, a završena je izgradnja TE Plomin II (termoelektrana Plomin). Područje pogona Buzet prešlo je 1992. u potpunosti na napajanje po naponu od 20kV. U dijelu TS Karojba postavljena je 1997. izložba (pripremio inž. Ivica Deranja) o razvoju elektrodistributivne djelatnosti u Istri, koja bi se trebala pretvoriti u muzej elektrodistribucije.