Bostjančić, Ivan, pjesnik (Cleveland, SAD, 28.II.1915. - Chicago, 26.VII.1975.).

Rođen je u obitelji istarskih emigranata podrijetlom iz Liburnije, s opatijskoga područja. S roditeljima je neko vrijeme živio u Sloveniji i Opatiji, zatim u Zagrebu i Beogradu. U II. svjetskom ratu bilo je zatočen u logorima u Njemačkoj i Francuskoj, da bi se u poraću vratio u SAD djelujući kao novinar.

Poezijom se oglasio u 1937. u zagrebačkom časopisu Istra, a potom je liriku pretežito domoljubne i iseljeničke tematike objavljivao do 1941. i u Jadranskom koledaru i Primorju (Sušak) te u iseljeničkom tisku. Jedinu zbirku pjesama - Istrijanska zemlja - objavio je u Zagrebu 1940. u suautorstvu sa Zvanom Črnjom, a predgovor je napisao Mate Balota. Pisane zavičajnim, liburnijsko-opatijskim narječjem, pjesme su mu uvrštene u antologije čakavske lirike: Nova čakavska lirika (1961.), Korablja začinjavca (1969.), Lyrics from the New Country (Toronto 1973.), Hrvatski Odisej (1980.), Zlatna lira čakavska (1998.) i dr.