Tiskovno društvo, udruga što su je 2.VIII.1910. utemeljili svećenici u Pazinu na poticaj krčkoga biskupa Antuna Mahnića.

Svrha mu je bila pokretanje pučkoga katoličkog tiska u Istri. Društvo je 1911. podiglo svoju tiskaru u Pazinu u kojoj se tiskao gospodarski tjednik Pučki prijatelj, što ga je za istarske seljake pokrenuo 1899. biskup Mahnić u Krku, zatim mjesečnik Razumni gospodar koji je 1910.-14. izlazio kao prilog Pučkog prijatelja (urednik Franjo Trampuž, ravnatelj pazinske Poljoprivredne škole) te katolički pedagoški list Hrvatska škola. Ravnatelj tiskare bio je Ljudevit Špacapan. Na glavnoj skupštini održanoj u Pazinu 22.III.1916. u odbor društva izabrani su Josip Baćić (predsjednik), Stojan Brajša (tajnik), Božo Milanović (rizničar) te sveučilištarac Vjekoslav Gortan i svećenici Josip Grašić, Liberat Sloković i Antun Ellner (odbornici).

U tiskaru su u noći između 31.X. i 1.XI.1919. provalili talijanski iredentisti i fašisti te počinili štetu na opremi službeno procijenjenu na 80.000 lira. Radnici su potom uspjeli popraviti oštećene strojeve, pa je Pučki prijatelj nastavio izlaziti. Pretplatnici iz svih krajeva Istre slali su novčanu pomoć za popravak štete. No u drugoj provali 15.VII.1920. fašisti su tiskaru posve onesposobili za rad, a ravnatelja uhitili. On je prije toga spasio 3.000 već uvezanih primjeraka molitvenika K mladosti vječnoj, koji su sastavili Jakov Cecinović i B. Milanović, sakrivši čitavu nakladu kod obitelji i u susjedstvu. Tada je tiskanje Pučkog prijatelja prebačeno u Trst, a tiskara je zatvorena.

Nova je skupština društva održana u Kozini 4.VII.1922. i izabran je novi odbor (predsjednik Aćim Pilat, dopredsjednik i rizničar B. Milanović, tajnik S. Brajša), no rad je društva u Istri, zbog sve težih političkih prilika, postupno zamro.