Sveci, u kršćanstvu, osobe koje za života ostvaruju duhovni i ćudoredni ideal kršćanske vjere.

U Katoličkoj se crkvi službeno proglašuju na kraju postupka kanonizacije. U ranom kršćanstvu prvi sveci bili su mučenici (grč. μάρτυς, lat. martyr), odnosno priznavatelji (lat. confessor), oni koji su za progona kršćana javno priznavali svoju vjeru.

Podatke o početcima kulta svetaca u Istri pružaju arheološki nalazi i graditeljstvo. Tijekom vremena na Poluotoku je podignuto oko 1.500 crkava, što svjedoči o religioznosti i kultu svetosti kojim je obilježena uljudba i svetost života. Sveci su bili okosnicom društvenog i kulturnog života istarskih gradova i sela već od ranoga srednjega vijeka.

U Rovinju, Pićnu, Novigradu, Poreču, Bujama, Vodnjanu i drugdje struktura grada oblikovala se oko crkve. Manje su crkve služile kao sjedišta bratovština, kojih su članovi njegovali zajedništvo: štovali su zajednički blagdan i imali zajednički novac i stoku, uzajamno su prenosili umijeća i znanja (zato se nazivaju i školama) i intenzivnim vjerskim životom pridonosili duhovnosti u puku. U takvu su općem ozračju svetosti stvarane općinske zajednice sa svojim vlastitim statutima, koje su potom prihvaćale nove i uključivale ih u jedan organizam, o čemu svjedoče običaji, kultura i opća ćudoredna svijest.

No postojali su i pojedinci, sveci, blaženici i sluge Božje, koji su na poseban način posvjedočili svetost. Papa Ivan IV. dao je 641. u Rim prenijeti kosti mučenika iz Istre i Dalmacije čija je »krv postala novo sjeme kršćana«. U Trstu je u razdoblju I.-III. st. mučeno četrnaestero svetih. U Kopru su živjeli svećenik bl. Elio (oko 56.), biskup sv. Nazarij, bl. Absalon, sv. Rufin (XIII. st.), bl. Monald iz Kopra, pokornik bl. Anton Martisa (umro 1520.) i redovnica bl. Julijana Malgranello (umrla 1551.).

Iz Umaga je mučenik sv. Pelegrin (III. st.?), iz Novigrada je klerik Bernard Tomašić (umro 1878.), a u Poreču su vjerojatno 290. mučeni sv. Mauro porečki biskup, sv. Julijan, sv. Demetrije, sv. Akolit, sv. Eleuterij i sv. Projekt, prikazani na mozaiku u Eufrazijevoj bazilici. Iz Poreča su mučenik sv. Petar, ubijen oko 450. u Orvietu u Italiji, i nadbiskup sv. Grgur Barbarigo (umro 1697.).

Nad Limskim zaljevom živjeli su pustinjak sv. Romuald i njegovi učenici sv. Gaudencije, biskup u Osoru na Cresu (XII. st.) i sv. Ivan Trogirski, biskup u Trogiru (XI.-XII. st.). U Veštru je rođen sv. Maksimijan, biskup Ravene (umro 556.), a u Balama redovnik, franjevac bl. Julijan. Iz Vodnjana je 1743. na glasu svetosti umro svećenik Antonio Manzini.

Iz Pule su bili đakon sv. German, biskup sv. Fior, svećenik bl. Oton i sluga Božji Egidije Bulešić. U Puli su radili sluga Božji liječnik Marcello Labor (umro 1954.) i službenica Božja časna sestra Tarsilla Osti (umrla 1958.). Iz Savičente bio je sluga Božji Miroslav Bulešić (ubijen 1949). Iz Pićna je bio biskup sv. Nicefor, iz Žminja redovnik na glasu po svetom životu Kornelije Hrelja.

Prema nekim je istraživačima sv. Jeronim rodom bio iz istarskog Zrenja. Nije utvrđeno ni mjesto rođenja (možda u Istri?) biskupa sv. Donata, koji je podnio mučeništvo u Africi (umro 320.), ni čudotvorca Martina »iz Istre« (IX. ili X. st.), o kojem govori Konstantin Porfirogenet (De administrando imperio), a nije sigurno ni je li bl. Jakov Ilir (umro 1485.) bio iz Zrenja.

U Vodnjanu sveto je živio svećenik, klasični filolog Giuseppe Del Ton. U tom se gradu čuvaju neraspadnuta tijela biskupa bl. Leonea Bemba, svećenika sv. Ivana Olinija i opatice sv. Nikoloze.

Ukupno je u Istri živjelo četrdesetak ljudi na glasu po svetosti, no njihovi životi nisu dovoljno poznati. Biskup Dragutin Nežić objavio je opsežniji prikaz Istarski sveci (u Leksikonu ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb 1990.).