Vojni magistar (lat. magister militum – vojnički predstojnik, zapovjednik vojske), naslov bizantskog upravitelja u Istri od VI. st. do druge polovice VIII. st. U kasnom Rimskom Carstvu vrhovni zapovjednik kopnenih snaga (po jedan za svaku polovicu Carstva).

U ranobizantsko doba naslov su nosili zapovjednici vojske u pokrajinama koji su, u skladu s postupnom militarizacijom državne uprave, s vremenom preuzeli i civilnu upravu (osobito u rubnim pokrajinama). Tako je i Istra sve do pada pod Franke imala svoga vojnog magistra (koji je stolovao u Puli), podređenoga ravenskom egzarhu, a nakon propasti Ravenskoga egzarhata izravno caru.