Patrijarhat u Gradu (Gradeški patrijarhat), povijesno crkveno-upravno područje sa sjedištem biskupije u Gradu (slov. Gradež) kraj Monfalconea (slov. Tržič). Nastao je tako što se akvilejski patrijarh Paulin sklonio 568. pred Langobardima u obližnji Grado (Castrum Gradense na pješčanom otočiću ispred kopna), koji je postao privremenim sjedištem akvilejskih patrijarha. U to je vrijeme postupno i trajno preseljavanje stanovnika Akvileje na otočiće u lagunama Soče i Tagliamenta dostiglo vrhunac. 

Nakon što su Langobardi u Akvileji ustoličili novoga biskupa (kojega je papa priznao 700), Patrijarhat u Gradu opstao je usporedno s Akvilejskim. Dok je Akvilejski patrijarhat bio pod zaštitom i u vlasti Langobarda, a poslije franačkih careva, Patrijarhat u Gradu ostao je povezan s Bizantom, odn. s Venecijom (ducatus Venetiarum). Istarski su biskupi u VIII. st. bili sufragani patrijarha u Gradu, no s franačkim prodorom na sjev. Jadran, tijekom IX. st., rastao je utjecaj akvilejskoga patrijarha. Sukob crkvene i političke jurisdikcije riješen je na sinodi u Mantovi 827., gdje je akvilejska crkva dobila pravo nasljeđivanja kontinuiteta Akvilejskoga patrijarhata, a obližnji je Grado sveden na razinu župe. Međutim, njegovo je patrijarhalno sjedište preseljeno u Veneciju, te su 1451. bulom Regis aeterni naslov i jurisdikcija toga patrijarhata uključeni u novi Venecijanski patrijarhat.