Modrušȁni (Madrušȁni), naselje 5 km jugozapadno od općinskoga središta Žminja (45°7′N; 13°52′E; 328 m nadmorske visine); 129 stanovnika (2021.).

Nalazi se na lokalnoj cesti podalje od županijskih prometnica od Žminja prema Kanfanaru te od Žminja prema Savičenti (Svetvinčentu). Čini cjelinu s okolnim zaseocima Mačȉni, Šivȃti, Krȉžmani i Otȍčani.

Stanovnik je Modrušȁn i Modrušãn, stanovnica Modrušȃnka i Modrušãnka, a pridjev modrušȃnski i modrušãnski.

Stanovnici se uglavnom bave poljodjelstvom (vinova loza, žitarice), u novije vrijeme iznajmljuju se apartmani i kuće za odmor.

Selo je nastalo naseljavanjem izbjeglica pred Osmanlijama u XVI.–XVII. st., iako je to bilo granično područje između Istarske knežije i mletačkoga posjeda. Očuvani su primjeri pučkoga graditeljstva u kamenu s visokim ogradnim zidovima, cisternama i baladurima.

Modrušani pripadaju žminjskoj župi. Na rubu Mačina nalazi se crkvica sv. Kvirina (Sv. Kȉrin), izgrađena 1730. na mjestu starije crkve.

Uz državnu cestu (D3) Vodnjan – Žminj stoji crkva sv. Marije Svetomore. Izgrađena je 1723. na mjestu starije crkve iz XII. st. (vjerojatno više puta obnavljana, sudeći po prozoru s uklesanom godinom 1666.), kao jednobrodna kapela s trijemom što ga drže barokni kipovi s plodovima zemlje u rukama. Ispred pročelja je 18-metarski zvonik s biforom romaničkih obilježja, s dvama zvonima. Pridjevak Svetomore (lokalno Svetomuȏre) okolno stanovništvo tumači kao da "Sveta Marija sve to more", "Majka Buojža se more" (Majka Božja sve može), a neki ga povezuju s vodenom površinom, ovećom lokvom u blizini, pa se čuje i (pogrešno) Sveta Marija "od mora", dočim on zapravo potječe od talijanskog Santa Maria Maggiore (Sveta Marija Velika/Vela). No, glavna svetkovina u toj crkvi nije na Sv. Mariju Veliku (Velu), 15. kolovoza (Uznesenje Marijino), nego na Blagovijest, 25. ožujka, a lokalno se zove Marčenica. Pokraj crkve je Porečko-pulska biskupija postavila 2000. spomenik svim kršćanskim mučenicima i svjedocima vjere XX. stoljeća iz te biskupije.