Saint-germainski ugovor, ugovor između Republike Austrije i zemalja pobjednica u I. svjetskom ratu (Velika Britanija, Francuska, Italija, SAD, Japan i dr.), potpisan 10.IX.1919. u Saint-Germain-En-Layeu kraj Pariza.

Pripadao je nizu mirovnih sporazuma potpisanih tijekom Pariške mirovne konferencije (I.1919. - I.1920.), na kojoj se rješavalo i pitanje teritorijalne pripadnosti Istre nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije (Wilsonova crta).

Krajem I. svjetskog rata Istru je okupirala Kraljevina Italija, ali su pravo na nju polagale i novonastale države - kratkotrajna Država Slovenaca, Hrvata i Srba (Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba), a potom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ugovorom se Austrija u korist Kraljevine SHS odrekla velikoga dijela teritorija koji je pripadao austrijskoj polovici Monarhije (dio Koruške, južna Štajerska, Kranjska, Dalmacija, Bosna i Hercegovina). Za sporni dio Koruške bio je predviđen plebiscit koji je za Kraljevinu SHS završio nepovoljno, dok je nastavljena diplomatska borba za područja koja su saveznici obećali Italiji Londonskim ugovorom. Pregovori o Jadranskom pitanju prekidani su u više navrata, a nastavljeni su i nakon što je konferencija 21.I.1920. zaključila zasjedanje (Rapalski ugovor).

U državnopravnom smislu Saint-germainskim ugovorom okončana je u Istri vladavina dinastije Habsburgovaca, kojoj su pojedini dijelovi Istre pripadali još od druge polovice XIV. st.