Barbo, Giovanni, pićanski biskup (Trst, oko 1465. - Pićan, 6.I.1547.).

Potomak motovunske plemićke obitelji podrijetlom iz Venecije, sin Ivana Bernardina i Katarine Mojsijević, s bratom Kastelmanom suvlasnik kaštela Kožljaka, nećak akvilejskog patrijarha i kardinala Marka Barba, pranećak pape Pavla II. i riječkoga kapetana Franje, širitelja protestantizma. Postavši svećenikom obnašao je službu osobnog kapelana strica, akvilejskog patrijarha Marka, do njegove smrti, 1511. bio je imenovan kanonikom tršćanskoga kaptola i župnikom Hrenovica na Tršćanskom krasu.

Austrijski nadvojvoda Ferdinand I. imenovao ga je 1525. pićanskim biskupom s pravom uživanja nadarbine župe Hrenovice, a papa Klement VII. potvrdio je to imenovanje 1526. Barbo se 1529. odrekao suvlasništva kožljačkog kaštela u korist brata Kastelmana. U Pićnu je 1530. dao dograditi biskupskom dvoru kapelu i posvetio je sv. Ani i sv. Joakimu.

Na području Pazinske knežije spominje se u raznim sporovima: 1539. u međašenju između kožljačkih posjeda i komuna Mošćenica i u sastavljanju listine o osnutku hospicija Mosconi u Pazinu 1544.