Londonska konferencija, sastanak Vijeća ministara pet velikih sila, održan u Londonu 11.IX. - 2.X.1945.

Bila je jedna od etapa u diplomatskom rješavanju problema razgraničenja između Italije i Jugoslavije nakon II. svjetskog rata i s tim povezanoga državno-pravnoga statusa Istre. Kad je na sastanku u Potsdamu (17.VII. - 2.VIII.1945.) osnovano Vijeće ministara vanjskih poslova velikih sila, odlučeno je da će ono pripremiti nacrt za mirovne ugovore s Italijom, Mađarskom, Finskom, Rumunjskom i Bugarskom. Ministri vanjskih poslova SAD-a, Velike Britanije, Francuske, SSSR-a i Kine sastali su se u Londonu kako bi pripremili mirovni ugovor s Italijom. Talijansko izaslanstvo predvodio je ministar vanjskih poslova Alcide de Gasperi, a jugoslavensko Edvard Kardelj.

Na Londonskoj se konferenciji prvi put nakon II. svjetskog rata, pod paskom velikih sila, raspravljalo o razgraničenju između Jugoslavije i Italije. Jugoslavija je željela da se ispravi nepravda koja je razgraničenjem nakon I. svjetskog rata nanesena hrvatskim i slovenskim krajevima priključenima Italiji. Jugoslavensko izaslanstvo predalo je memorandum svoje vlade kojim se zahtijevalo priključenje Slovenskoga primorja, Beneške Slovenije, Trsta, Istre, Rijeke, Zadra te otoka Lastova i Palagruže. Talijanska je strana uzvratila protuprijedlogom da se kao granica odredi Wilsonova crta, uz neke ispravke u korist Italije. Zbog međusobno suprotstavljenih stavova Vijeće ministara odlučilo je da će Istru, Trst i Slovensko primorje obići posebno povjerenstvo koje će utvrditi činjenice na temelju kojih će zamjenici ministara vanjskih poslova SAD-a, Velike Britanije, Francuske i SSSR-a proučiti pitanje talijansko-jugoslavenske granice i podnijeti izvještaj novoj konferenciji. Kao temeljni kriterij razgraničenja, kojim će se u svojem radu povjerenstvo rukovoditi, Vijeće je odredilo etničko načelo (Cadastre National de l'Istrie), kojim će se minimum pripadnika drugoga naroda ostaviti pod tuđom vlašću. No, glavno pitanje, pitanje pripreme mirovnoga ugovora, Londonska konferencija nije uspjela riješiti, pa se razišla. Diplomatski sukob oko razgraničenja između Jugoslavije i Italije nakon toga se zaoštrio, a riješio se tek 1947. potpisom mirovnoga ugovora s Italijom (Pariški mirovni ugovori), odnosno Londonskim memorandumom (1954.) i Osimskim sporazumima (1975.).