Brajša Rašan, Matko, zborovođa, skladatelj i melograf (Pićan, 11.XII.1859. – Zagreb, 5.IX.1934.).

Gimnaziju je završio u Pazinu, a pravo studirao u Beču. Nakon diplome neko je vrijeme radio kao odvjetnički pripravnik, a zatim kao općinski službenik po istarskim mjestima. Nakon što je Istra pripala Italiji, otišao je 1923. u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i živio u Karlovcu, a zatim u Zagrebu.

U glazbi je bio gotovo samouk, tek su ga u mladosti poučavali profesori pazinske gimnazije Julije Brunner i Fridolin Stöckl. U Beču je vodio zbor Hrvatskoga akademskog društva »Zvonimir«, a zborove je poslije osnivao i s uspjehom vodio u mnogim istarskim gradovima. Brajša je pionir među glazbenicima koji su se na razmeđi XIX. i XX. st. započeli baviti proučavanjem problematike istarskog folklora. Na poticaj Franje Ksavera Kuhača počeo je zapisivati istarske narodne napjeve, od kojih je dio harmonizirao za muški i mješoviti zbor te ih objavio u zbirci Hrvatske narodne popijevke iz Istre (1910.). U harmonizaciji je nastojao sačuvati specifičnosti harmonijske podloge istarskog folklora.

Zauzimao se za slavensku liturgiju u Istri, pa je sastavio i objavio Spomenicu, koju su hrvatske i slovenske istarske općine uputile papi. Skladao je mnoge vokalne crkvene skladbe, među kojima 7 misa, 2 mise za mrtve i litanije. Sudjelovao je u javnom životu nastojeći oko nacionalnog osvješćivanja istarskih Hrvata, pa je u tom ozračju i glazbeno djelovao i stvarao, što potvrđuju i naslovi njegovih domoljubnih pjesama: Predobri Bože, Istrane dragi, Mlada sam Istrijanka, Istrani, braćo, Spinčić, Mandić i Laginja, Koračnica Hrvatskog sokola u Puli te druge mnogobrojne skladbe za muški i mješoviti zbor te za glas i klavir. U Zagrebu je 1893. objavio Popijevke za četiri muška grla.

Godine 1912. na stihove Ivana Cukona (Ivo Zuccon) skladao je pjesmu Krasna zemljo, Istro mila koja je danas službena istarska himna. Povremeno se bavio i glazbenom publicistikom, a najistaknutiji mu je članak "Kako pjevaju Hrvati Istre svoje narodne pjesme", objavljen 1896. u Viencu, te rasprava "Josip Tartini, istarski virtuoz na guslama".

Dio Brajšine ostavštine čuva se u Zavodu za istraživanje folklora u Zagrebu.

Slike