- Mirna Marić, Istarska enciklopedija, 2005.
- Objavljeno: 17.9.2017. / Posljednja promjena: 17.9.2017.
- 4831
- 0
Širola, Božidar
Širola, Božidar, skladatelj i muzikolog (Žakanje kraj Karlovca, 20.XII.1889. - Zagreb, 10.IV.1956.).
U Zagrebu 1913. diplomirao matematiku i fiziku, potom u Beču studirao muzikologiju te 1921. doktorirao tezom o istarskoj narodnoj popijevci (Das istrische Volkslied). Za studija privatno učio kompoziciju u Ivana Zajca. U Zagrebu je isprva radio kao srednjoškolski profesor, od 1920. kao kustos i potom ravnatelj Etnografskoga muzeja te 1935.-41. ravnatelj Muzičke akademije. Bio je redoviti član JAZU od 1922. Na svim područjima njegove svestrane glazbene djelatnosti osjećala se pripadnost tzv. nacionalnom smjeru. Kao skladatelj tražio je inspiraciju u obilježjima narodne glazbe iz raznih krajeva Hrvatske (Međimurje, Zagorje, Slavonija, Istra, Primorje), a u središtu njegova zanimanja bili su vokalno-instrumentalni glazbeni oblici.
Najuspjelija su mu djela glazbena groteska Stanac (1915.), komične opere Citara i bubanj (1929.) i Grabancijaš (1935.), balet Sjene (1917.), oratorij za soliste i zbor a cappella Život i spomen slavnih učitelja, sv. braće Ćirila i Metodija, apostola slavenskih (1927.), kantata Pjesni razlike (1922.), ciklusi solo-popijevki na tekstove Dragutina Domjanića Popevke I i II (1919. i 1922.), Kipci (1921.), V suncu i senci, V zimi i snegu (oba 1936.), ciklus za sopran i gudački kvartet V protuletju (1936.), gudački kvarteti Međimurski (1920.) i Bodulski (1933.). Skladao je i orkestralnu glazbu (simfonijska pjesma za sopran i orkestar Notturno, 1915.; Concerto da camera za dvije flaute i komorni orkestar, 1927.; simfonijeta u G-duru za gudački orkestar, 1939.; Koncertantna simfonija za glasovir i orkestar, 1952.), skladbe za glasovir, a na području crkvene glazbe sedam oratorija i pet misa.
Autor je prve cjelovite povijesti hrvatske glazbe Pregled povijesti hrvatske muzike (1922.), a 1942. objavio je drugačije koncipiran pregled Hrvatska umjetnička glazba. Rezultat njegovih etnomuzikoloških istraživanja su Hrvatska narodna glazba (1940.), sintetički prikaz obilježja hrvatske narodne glazbe, te studije o narodnim glazbalima Fućkalice (1932.), Sopile i zurle (1932.), Sviraljke s udarnim jezičkom (1937.). O studijskim putovanjima kroz hrvatske krajeve izvještavao u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU). Bavio se i glazbenom kritikom.
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar