Videmski (Udinski) sporazum, ugovor koji su u Vidmu (Udine) 31.X.1962. potpisale Republika Italija i Federativna Narodna Republika Jugoslavija i kojim je uređen promet osoba i robe te cestovni i pomorski promet među pograničnim krajevima.

Odnosio se na stanovnike koji su imali boravište u pograničnom području (Sežana, Dolina, Milje, Kopar, Izola, Piran, Buje). Stanovnici su se mogli koristiti svim graničnim prijelazima uz predočenje posebne propusnice kao identifikacijske isprave. Njome se isprva granica mogla prijeći četiri puta mjesečno, a u inozemstvu se unutar 10 km od granice moglo ostati do 72 sata. Zajedno s prijašnjim odredbama o pograničnom prometu (1949. i 1955.), utanačenim također u Vidmu, sporazum je značio početak normalizacije odnosa između Italije i Jugoslavije te omogućivao slobodniji protok ljudi, robe i ideja. Njegove su odredbe ugrađene u Osimske sporazume.