Vidal, Ernesto, nogometaš (Buje, 15.XI.1921. - Córdoba, Argentina, 13.VI.1974.).

Još kao dijete, 1923., emigrirao je s obitelji u Južnu Ameriku, gdje su mu drugo krsno ime - Servolo - promijenili u José. Obitelj se naselila u Argentini, u San Franciscu u okolici Córdobe, gdje je mladi Vidal počeo igrati nogomet. Igrao je za Atlético Belgrano iz Córdobe, a od 1941. za Rosario Central. Sredinom 1940-ih odlazi u urugvajski Montevideo, u Peñarol za koji je igrao desetak godina (1944.-53.) i u 113 utakmica kao ljevokrilni napadač postigao 41 gol. S Peñarolom je osvojio četiri urugvajska prvenstva.

Krajem 1940-ih dobio je urugvajsko državljanstvo, a koristio se i argentinskim i talijanskim.

Godine 1953. seli se u Italiju i dvije sezone igra za Fiorentinu, pa vrlo kratko za Pro Patriju iz Varesea te se 1956. vraća u Urugvaj. Jednu sezonu igra za Nacional iz Montevidea, a karijeru završava gdje je i počeo - u Córdobi.

Najveći mu je uspjeh nastup za nogometnu reprezentaciju Urugvaja na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 1950., s kojom je postao svjetski prvak (jedini je Istrijan s tom titulom!). Na SP-u je igrao tri utakmice i postigao jedan gol, a u finalu nije nastupio zbog ozljede. Za Urugvaj je odigrao ukupno osam utakmica (dva pogotka).

Nogometaški nadimak bio mu je El Patrullero (Pozornik).

Kao istaknuti urugvajski nogometaš pažnju je dobio i u prigodnom muzeju na stadionu Centenario u Montevideu, na kojem je igrano Svjetsko prvenstvo 1930., a u San Franciscu (kod Córdobe) jedna ulica nosi njegovo ime. Početkom 2019. (20.II., na dan pretpostavljene mu smrti po nekim internetskim stranicama) postavljena mu je spomen-ploča na rodnu kuću u bujskoj starogradskoj jezgri.

Slike