Mikac, Jakov, etnolog (Brest [pod Žbevnicom], 28.VII.1892. – Zagreb, 7.V.1982.).

Koristeći se stipendijom Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru završio je Učiteljsku školu u Kastvu 1913. Kratko je radio u Družbinoj školi u Novoj Vasi kod Poreča, ali je pozvan u austrougarsku vojsku te bio zarobljen kao sanitetski pomoćnik na ruskoj bojišnici, odakle se vratio početkom 1919. Učiteljevao je u rodnome Brestu 1919.–20., nakon čega je pod pritiskom talijanizacije napustio Istru. Dobivši mjesto u Ohridu, započeo je studij na Filozofskome fakultetu u Skoplju.

Godine 1926. premješten je u Zagreb, gdje je nastavio studij geografije, etnologije s etnografijom i povijesti, te je diplomirao 1934. Kao profesor službovao je u Bosanskoj Dubici i u Gospiću, a za II. svjetskog rata bio mu je zabranjen rad u nastavi. Od 1945. do umirovljenja 1950. bio je gimnazijski profesor u Zagrebu.

Od mladosti je bilježio podatke o tradicijskom narodnom životu, posebice predaje, pjesme i običaje. Do 1933. dolazio je ljeti u Istru te prikupljao građu, koju je oblikovao i objavio, najprije pod pseudonimom N. Tomov („Narodna nošnja u Brestu (Istra-Ćićarija)“, Narodna starina, 22, 1930.), a zatim i pod svojim imenom: „Godišnji običaji (Brest u Istri)“, Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena (ZNŽO), 29, 1, 1933., 215-223; „Vjerovanja (Brest u Istri)“, ZNŽO, 29, 2, 1934., 195-200; „Narodna nošnja u Brestu“, Jadranski koledar, Zagreb 1937. Kraće je članke objavljivao (1932.–39.) i u tjedniku Istra, glasilu Istrana u Jugoslaviji.

Nakon umirovljenja prikupljenu je građu istraživao, dopunjavao i sređivao (najviše je materijala iz Bresta te iz gotovo svih mjesta Ćićarije, zatim iz Roča i Nugle, Premanture, Medulina, Sovinjaka i Kaštelira). Objavio je rad „Istarski narodni običaji, nošnja, stočarstvo i ratarska oruđa“ (Problemi sjevernog Jadrana, 1, 1963.) i knjigu Istarska škrinjica. Iz kulturne baštine naroda Istre (Zagreb 1977.), u kojoj je objavljeno više stotina narodnih pjesama i pripovijedaka, običajno blago vezano za svakodnevni život (porođaj, svadba, pogreb), godišnje i pokladne običaje, praznovjerje, narodno liječenje, glazbeni i plesni folklor i dr.

Na rodnu mu je kuću 2002. postavljena spomen-ploča.