Brgić, Ljubo, pjesnik i prozaist (Krnica, 22.I.1900. - Rijeka, 25.X.1969.).

Nakon povratka s obitelji iz izbjeglištva u Češkoj (1915.-18.), završio je 1921. učiteljsku školu u Kastvu. Već je tada pisao prosvjetno-pedagoške članke u Pučkom prijatelju. Kako se u Istru nije mogao vratiti, radio je 1922.-30. kao učitelj na Krku (Jurandvor, Sužan, Baška) te kraj Zagreba (1930.-40.).

Uz publicističke tekstove, koje je nastavio objavljivati 1930-ih u mnogobrojnim časopisima (Slovenski narod, Primorski novi list, Kolo, Savremena škola, Istra), počeo je objavljivati pjesme i prozu (u časopisima Dom i škola, Smilje). Bio je referent za prosvjetu u Prosvjetnom odjelu Banovine Hrvatske, u Ministarstvu nastave Nezavisne Države Hrvatske, a nakon svibnja 1945. i u Ministarstvu prosvjete Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu. Upućen u Istru, bio je referent za narodno prosvjećivanje u Labinu te je 1946.-52. radio u prosvjetnoj inspekciji u Rijeci, a potom u Narodnom kazalištu u Rijeci od 1959.

Pjesme i prozu za djecu, te čakavsku liriku, objavljivao je u novinama (Glas Istre, Riječki list, Novi list) i časopisima (Riječka revija, Kalendar Jurina i Franina, Kulturni radnik, Pomorstvo, Galeb). Napisao je nekoliko dječjih igrokaza koji su izvedeni u Rijeci (Ciklama, Postolar i vrag, Snjeguljica, Začarani krug i dr.). Objavio je nekoliko pjesničkih zbirki (Moja djeca, Zagreb 1936.; Naše selo, Zagreb 1944.; Glasi starine i crlene zemlje, Rijeka 1961.) i knjiga proze i pripovijedaka za djecu (Zgode malog patuljka Palčića, Zagreb 1937.; Biserka, Zagreb 1938.; Sunce i more, Zagreb 1941.). U svim su djelima vidljiva i s mjerom naglašena obilježja kontrasta rodne Istre i kontinentalnoga podneblja. Posmrtno je 1997. objavljena zbirka pjesama Naš kanat je lip (Ronjgi-Viškovo, ur. Ljubomir Stefanović).

Po naslovu njegove poeme Naš kanat je lip, posvećene 70. obljetnici rođenja Ivana Matetića Ronjgova, nazvan je susret pjevačkih zborova u Poreču.