Haberlandt, Michael, etnolog (Magyaróvár, Mađarska, 29.IX.1860. - Beč, 14.VI.1940.).

Osnivač je Društva za austrijsku etnologiju (1894.), koje je 1895. utemeljilo i etnografski muzej, danas Austrijski etnografski muzej (Österreichisches Museum für Volkskunde). Iste je godine pokrenuo i časopis za austrijsku etnologiju (Zeitschrift für österreichische Volkskunde). Godine 1892. postao je docentom za etnologiju, čime je stvoren temelj budućega studija etnologije u Beču, otvorena 1896. Proučavao je te prikupljenim zbirkama nastojao prikazati raznolikost naroda i etničkih skupina Austro-Ugarske Monarhije i njihovu međusobnu višeslojnu povezanost, smatrajući da je zadaća etnologa baviti se dubljim razvojnim principima različitih kultura, a ne samo nacionalnostima.

Kako je djelomično odrastao u Gorici, a 1886. oženio se Hrvaticom Carolom Malović, bio je višestruko motiviran za istraživanje Istre i Dalmacije. Te su dvije regije, zajedno s Bosnom, Hercegovinom i Albanijom, bile predstavljene u Beču 1913. na etnografskoj izložbi pod nazivom Adria. Prethodno su Haberlandt i njegovi suradnici te barunica Stephanie Rubido-Zichy iz Opatije otkupili mnoštvo etnografskih predmeta iz Istre, čime je formirana prva istarska etnografska zbirka, koja postoji i danas. Objavio je više tekstova o etnografiji Istre, od kojih je jedan od najvažnijih Die Volkskunst in Istrien und Dalmatien.

Uživao je potporu najviših društvenih i političkih krugova, među kojima i prijestolonasljednika Rudolfa i njegova nasljednika Franje Ferdinanda, ali su ga suvremenici također kritizirali zbog slavenofilstva.