Meriga (srednjovj. lat. maricus/mericus, maior, tal. marico), seoski poglavar i niži gradski dužnosnik.

Njegova se dužnost može pratiti od XII. st. i nije sasvim jasnoga podrijetla. Vjerojatno je riječ o staroj, pretkomunalnoj magistraturi, koja se polako spuštala na ljestvici gradskih službenika.

U većim su gradovima merige obavljali upravne poslove oko zakupa, zemljarine, sočede i sl. te nadzirali gradske ceste. Bili su izabrani poglavari gradskih četvrti i ubirali davanja na gradskim vratima (marici portarum). Merige su i seoske starješine (marici villarum), koje je izabirala seoska općina, a potvrđivale selu nadređene gradske vlasti. Ubirali su redovite i izvanredne daće, prenosili su seljanima zapovijedi nadređenih tijela, odgovarali za red u selu i morali izvješćivati o izvanrednim događajima. U određenim je slučajevima meriga sazivao viciniju, zbor glavara seoskih obitelji, i presuđivao u sporovima i novčanim kaznama niže razine.

Na seoskom području odgovara hrvatskom nazivu župan, ali se na osnovi toga ne može zaključivati o etničkim značajkama pojedinoga sela, jer meriga ima i u hrvatskim selima koja je obnovilo ili zasnovalo stanovništvo doseljeno u mletačko doba iz krajeva gdje nije postojala tradicija naziva župan. Nalazili su se i na čelu manjih gradova (Sutlovreč, Motovun, Novigrad, Dvigrad i dr.), poput gastalda, kojega je postavljao markiz (markgrof).