Borgȍnja, istarska autohtona crna sorta vinove loze, srednje bujne vegetacije, redovite i dobre rodnosti.

Grozd joj je valjkast i zbijen, težine 100−250 grama sa sitnim do srednje velikim tamnoplavim bobicama, koje imaju tanku kožicu i sočno meso. Tamnozeleni trodijelni list srednje je velik, hrapav i debeo. Trs je srednje jakosti, a rozgva boje lješnjaka srednje razvijena.

Pupanje se odvija od druge dekade travnja do početka svibnja, a cvatnja na početku lipnja; bobice počinju sazrijevati u sredini kolovoza, a punu zrelost grožđe postiže u drugoj polovici rujna. Zbog ranijega početka vegetacije, borgonja može biti osjetljiva na kasne proljetne mrazove. Osjetljiva je na pepelnicu i sivu plijesan; nije otporna na sušu. Najbolje rezultate postiže na crvenici u sjeverozapadnoj Istri (okolica Poreča, Novigrada, Umaga i Višnjana). Prikladna je za različite uzgojne oblike (niske ili povišene, jednostavne ili složene) i rodna drva (kratko ili dugo).

Borgonja daje umjereno jako do jako vino (11−12,5 volumnih postotaka alkohola) puna okusa, osvježavajuće kiselosti, određene trpkosti. Miris mu podsjeća na šumsko voće (posebice jagode) i ljubičice, a boja mu je od granatne do tamnocrvene. Prikladna je za proizvodnju mladoga beaujolais vina. Ta je sorta posljednjih godina zanemarena zbog nedostatka sadnoga materijala. Vrlo je omiljena u Istri i zahvalna je za uzgoj te se očekuje da će postati osnovni nositelj istarskoga crnoga sortimenta.