Mommsen, Theodor, povjesničar, pravnik i epigrafičar (Garding, Sjeverna Frizija, Vojvodstvo Schleswig, 30.XI.1817. - Charlottenburg kraj Berlina, 1.XI.1903.).

Sveučilišni profesor u Leipzigu, Zürichu, Wrocławu i Berlinu. Bavio se rimskom pravnom i političkom poviješću, ali je obrađivao cjelokupnost života starih Rimljana. Glavno mu je djelo iscrpna povijest Rima, Römische Geschichte (I-III, 1854.-56.). Potaknuo je i pokrenuo veliku zbirku rimskih epigrafskih spomenika, Corpus Inscriptionum Latinarum (CIL), koja izlazi od 1863. Uz pomoć velikoga broja suradnika prikupljao je i komentirao tekstove antičkih latinskih natpisa urezanih u kamen, broncu i druge tvrde materijale.

Dopisivao se i s intelektualcima iz istarskoga područja (Francesco de Polesini, Lodovico Barsan, Tomaso Luciani, Carlo De Franceschi), koji su mu slali podatke i prepisane tekstove natpisa, a i sam je u tri navrata bio u Istri (1857., 1862. i 1866). Natpisi iz istočne Istre (antičke Liburnije) objavljeni su u 3. svesku CIL-a, zajedno s onima iz Ilirika, Norika, Mezije, Tracije, Ahaje, Azije i Egipta (1873., dopunski svesci 1902.), a oni iz dijela Istre koji je pripadao Desetoj regiji objavljeni su u petom svesku CIL-a, zajedno s onima iz Cisalpinske Galije (1872., dopunski svezak 1877.).