Boljȗn (tal. Bogliuno), naselje u srednjoj Istri (45°18′N; 14°7′E; 253 m nadmorske visine); 64 stanovnika (2021.) u općini Lupoglav.

Stanovnik je Boljȕnac, stanovnica Boljȗnka, a pridjev boljȗnski.

Naselju pripadaju još Ravno Brdo, Boljunsko Polje, Katun (Boljunski) i manji zaseoci. Nalazi se na brežuljku iznad ceste Paz – Lupoglav i plodnoga polja, na mjestu prapovijesne gradine. Šire područje bilo je naseljeno i u rimsko doba, a u ranome srednjem vijeku razvila se seoska općina, čije je središte postala utvrda (kaštel), ostatci koje su očuvani do danas (bedemi i kule).

Iz IX–X. st. očuvani su ulomci pleterne skulpture. Prvi se put spominje 1102. kao Bagnoli, kada iz vlasništva istarskih markgrofova prelazi akvilejskom patrijarhu (do XIV. st.). Nakon toga boljunski su feud kao dio Pazinske knežije držale obitelji Turrini, Eberstein, Devinski, Wachsensteiner, Elacher. U urbaru 1498. spominje se kao Vijnal. Dio doseljenoga stanovništva u XIV.–XV. st. činile su izbjeglice pred Osmanlijama iz Bosne. Zbog svojega položaja kojim je nadzirao putove između Učke, pazinske kotline i doline rijeke Raše, više je puta bio napadan u XVI.–XVII. st.

Današnja cesta Učka – Vranja – Boljun – Paz – Pazin izgrađena je u XVIII. st. (Istarska Jozefina).

Boljun je poznat po glagoljskoj spomeničkoj baštini, kako po mnogobrojnim epigrafskim spomenicima (desetak kamenih natpisa), tako i po rukopisima matičnih knjiga, bratovštinskih knjiga i isprava (XVI.–XVII. st.), ali posebice Boljunske kronike.

Župna crkva sv. Jurja (glagoljski natpisi iz 1590. i 1641.) ima kasnogotičko poligonalno svetište, a nadograđena je u XVII. st. Crkva sv. Kuzme i Damjana romanička je jednobrodna građevina s ostatcima zidnih slika, kojih ima i u ruševnoj crkvi sv. Petra (XIV. st.) te u crkvi sv. Fabijana i Sebastijana (XII.–XIII. st.) podno naselja.

Boljun se razvio oko kaštela, duž sljemena brežuljka. Na trgu je skladište za desetinu (»Kašća«), a u njegovu prizemlju loža s rustičnom arkadom.

http://www.tzpazin.hr/

Slike