Müller, Giuseppe, zoolog, entomolog (Zadar, 24.IV.1880. - Trst, 21.IX.1964.).

Otac mu je bio austrijski dočasnik i profesor njemačkog jezika Carlo, majka Amalija rođ. Uršić iz Obrovca. U rodnom gradu završio je klasičnu gimnaziju, a diplomirao je zoologiju u Gradcu (Grazu) 1902. U to se doba, a i kasnije do 1926., potpisivao kao Josef.

Bio je profesor u Trstu, potom kustos tamošnjega Prirodoslovnoga muzeja (Museo di Storia Naturale) i ravnatelj (1928.-45.). Proučavao je taksonomiju kornjaša (Coleoptera), gmazove te floru. Istraživanja provodio poglavito na području Julijske Venecije i istočne jadranske obale. Među ostalim, posjetio je špilje u Limskoj dragi i kod Vodnjana (1904. i 1905.), zatim Mune (1911.), Lupoglav i Učku (1911.).

Proučavao je morfologiju i fiziologiju bijele uši, prijenosnika uzročnika pjegavca (pjegavoga tifusa). U jami iznad Podpeči kraj Črnog Kala našao je 1911. ljudsku čeljust s kraja pleistocena ili početka holocena, koja se čuva u Prirodoslovnom muzeju u Trstu.

Objavio je više od 200 radova, među kojima se ističe djelo I Coleotteri della Venezia Giulia (I. dio - Adephaga, Trieste 1926., i II. dio - Phytoyphaga, Trieste 1949.–1953.).

Svoju bogatu zbirku kukaca zajedno s dragocjenom privatnom knjižnicom oporučno je 1962. ostavio Prirodoslovnom muzeju u Trstu kao Zakladu Emma i Giuseppe Müller.

U njegovu čast prozvani su kukci Antisphodrus cavicola muelleri (Ganglbauer, 1903.) i Agonum muelleri Hbst. (obje Carabidae), Ochthebius muelleri Ganglb. (Hydrophilidae), Lathelmis muelleri Er. (Dryopidae), Dorcadion arenarium muelleri (Cerambycidae) i Otiorrhnynchus mastix muelleri Winkl. (Curculionidae).