Bolanca (Bolanča), Hinko, arhitekt (Krapan, 18.I.1911. – Pula, 19.III.1992.).

Prema podacima iz Matičnog ureda u Puli, u knjigu rođenih upisan je kao Henrik Ive Ante Bolanča. Otac mu je bio Hubert, majka Vjekoslava rođ. Frlan. U knjigu umrlih upisan je kao Hinko Bolanca.

Na Arhitektonskom odsjeku Umjetničke akademije u Zagrebu diplomirao 1940. kod Draga Iblera. S još petoricom arhitekata bio je sudionikom urbanističkog seminara Zemaljskog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) 1944.–45. u Šibeniku, na kojem su postavljene osnove posljeratne obnove. U poraću je poslan u Pulu, po odlasku savezničke vojne uprave 1947., gdje je do 1952. bio tehnički rukovoditelj Sekretarijata za građevinarstvo. Potom se do 1956. bavio brodskim interijerima u Uljaniku, a 1956.–60. bio direktorom projektnoga poduzeća Istra iz Pule.

Važnija su mu izvedena djela: rekonstrukcija hotela Riviera u Puli (1950.), samački domovi u Puli i Labinu (1953.), tipske stambene jednokatnice u Podlabinu, a vjerojatno i u Puli i Čepiću (1953.–54.), motel u Limskom kanalu (1954.–55.), stara ambulanta na Verudi u Puli (1956.), stambeno-poslovne zgrade u Puli u Istarskoj 7 (1956.), u Marulićevoj 41/43 (1957.) i na uglu Carrarine i Ulice Castropola (1958.) te Ekonomska škola u Puli (1959.).

Dobitnik je Nagrade »Viktor Kovačić« za životno djelo 1977.

Slike