Balbi, Giovanni Andrea, ninski i pulski biskup (Krk, 10.III.1692. - Pula, 23.X.1771.).

Zaređen je za svećenika 1720. Na rimskom sveučilištu Sapientia postigao je doktorat iz teologije 1728. i iste je godine posvećen za biskupa. Stolovao je prvo u Ninu, potom od 1732. u Puli. Utemeljio je kanonikat pokorničara i otvorio zalagaonicu u Puli. Pulsku biskupiju je redovito obilazio samo u njezinu dijelu pod mletačkom vlasti, dok mu je to bilo onemogućeno, kao inozemnom građaninu, u njezinu dijelu pod austrijskom vlašću (zabranom od 1701.).

Svetoj je Stolici odaslao 14 relacija. U prvoj i najopširnijoj iz 1735. iznosi povijesni pregled nekad slavne prošlosti Biskupije do njezina nepovoljnoga aktualnoga stanja, opis zbornih i župnih sjedišta u oba dijela Biskupije; tuži se na riječkog arhiđakona Nikolu Tudorovića, koji svojata biskupovu vlast u svih 16 župa, izvješćuje o svojem pokušaju smirivanja toga bezakonja u Rijeci. U ostalim relacijama izvješćuje o obnovi katedrale, zvonika i biskupske rezidencije, o gradnji novih crkava, o nemogućnosti održavanja sinode zbog zabrane austrijske vlasti (još od 1633.) da svećenstvo austrijskog dijela Biskupije na njoj sudjeluje; ističe da je u mletačkom dijelu Biskupije ukinuo razne zloporabe, a otmicu djevojaka i pobratimstvo, praksu koju su donijeli novi doseljenici Hrvati, te krađe, pljačke i ubojstva ošinuo kanonskim kaznama, da je iz Rijeke pozvao isusovce, koji su po župama Pulske biskupije održali pučke misije, da je o svojem trošku tiskao i dijelio katekizam, da je nakon mučnih pregovora dobio 1742. ograničeno dopuštenje za kanonski pohod župa austrijskog dijela Biskupije, te da je u Rijeci posvetio isusovačku crkvu sv. Vida i napokon podijelio krizmu, a kanonski pohod župa riječkog arhiđakonata i župa zapadno od Učke obavio 1743.