Bonifacio Corneani, Baldassare, koparski biskup, književnik i teolog (Crema, Lombardija, 5.I.1585. - Kopar, 17.XI.1659.).

Studirao je u Veroni i Rovigu te u Padovi završio pravo. Crkvenu karijeru započeo je 1611., a obnašao je važne dužnosti u Rovigu, Padovi i Trevisu, gdje je 1623. bio imenovan arhiđakonom katedrale. U Padovi je 1936. utemeljio Accademia dei Nobioli Veneziani, kojoj je bio prvim rektorom, potom u Trevisu Accademia dei Soleciti, a bio je članom i niza drugih akademija.

Papa Inocent X. imenovao ga je 23.XI.1653. za koparskoga biskupa. Nastojao je razviti svećeničko obrazovanje i poboljšati pastoralnu djelatnost u župama, koje je pohodio 1656.–57. Na području seoskih župa suočio se s problemom slavenske liturgije i uporabom glagoljskoga misala. Postupno je dopustio da se u bogoslužju rabi narodni jezik. Biskupiju je vodio do smrti.

Napisao je više od 50 djela i ostavio bogat osobni arhiv, koji je dobila Accademia dei Concordi iz Roviga. Između ostalog, objavio je, s Giovannijem Marijom Vantijem, zbirku soneta Castore e Polluce (Venezia 1618.), zbirku latinskih epigrama Stichidion libri XVIII (Venetiis 1619.), raspravu Dell'Aristocrazia (Venezia 1620.), tragediju Amata (Venezia 1622.), zbirku pisama Lettere poetiche per difesa e dichiarazione della sua tragedia (Venezia 1622.) i dr. Među još neobjavljenim rukopisima nalazi se i djelo Della Peregrinatione, o njegovu burnom životu u Rovigu, Trevisu, Rimu, Kopru i na mnogim europskim dvorovima, gdje je bio u pratnji papinskoga nuncija. Taj je dnevnik i bogato svjedočanstvo o onodobnom stanju i prilikama Koparske biskupije, klera i cjelokupnog puka.

Slike