Cek, Stjepan (Štefan), svećenik (Hrušica kraj Podgrada, 30.I.1913. - Izola, 22.I.1985.).

Otac Štefan bio je krojač i gostioničar, majka Ana, rođ. Nedoh, domaćica. Školovao se u Malom sjemeništu u Gorici, a u istom je gradu završio i teologiju. Za svećenika je zaređen 23.III.1937., a prvu službu imao je u Kašćergi, potom u Slumu i Brestu.

Tijekom Drugog svjetskog rata bio je u Dolenjoj Vasi (Lupoglav), a 1946. postao je župnik u Lanišću. Tu je sretno preživio "krvavu krizmu" 24.VIII.1947. kad su komunistički aktivisti zaklali svećenika Miroslava Bulešića i teško pretukli biskupovog izaslanika Jakoba Ukmara. Za laniške nerede jugoslavenske su vlasti optužile Ceka i na montiranom procesu u Pazinu u listopadu iste godine osuđen je kao narodni neprijatelj i suradnik okupatora na šest godina strogog zatvora s prisilnim radom koje je do posljednjeg dana odslužio u Staroj Gradiški.

Po izlasku iz zatvora službovao je još u Karojbi, Pićnu, Lindaru, Lovrečici i Novigradu, a 1965. vratio se u Sloveniju, na Koparštinu, gdje je bio najprije dvanaest godina župnik u Šmarju pa u Dekanima, sve do smrti u izolskoj bolnici. Sahranjen je u Dekanima.

Bio je vrlo obrazovan, govorio je tečno četiri jezika, a značajne događaje iz svog svećeničkog djelovanja u Istri zabilježio je u rukopisu Štefan Cek - Moje življenje, koji se čuva u Biskupijskom arhivu u Kopru i koji je 2013. laniški ogranak Matice hrvatske priredio za tisak i objavio u suradnji s Glasom Koncila pod nazivom Stjepan Cek - Uspomene na svećeničke godine u Istri, 1937.-1965. (u slovenskom prijevodu Štefan Cek - Spomini na Istro, Gorica, 2019.).

Slike