Sanudo (Sanuto), Marin, ml., povjesničar, političar i kroničar (Venecija, 22.V.1466. - Venecija, 4.IV.1536.).

U nekim izvorima (Encyclopaedia Britannica, Hrvatska enciklopedija) kao mjesec rođenja navodi se lipanj. Potječe iz mletačke plemićke obitelji Candiani-Sanudo. Bio je član Velikoga vijeća i, u nekoliko navrata, Senata te službeni kroničar Mletačke Republike (1531.–33.), ali politička mu je karijera dijelom bila obilježena i neuspješnim kandidaturama za razne dužnosti u Mlecima.

Poznat je po dnevniku koji je počeo pisati 1496. (Diarii, I–LVIII, objavljeni tek 1879.–1902.), u kojem je zabilježio mletačku političku svakodnevicu do 1533. Taj je dnevnik, koji u 58 svezaka sadrži više od 40 000 pisanih stranica, značajan izvor za istraživanje prilika u južnoslavenskim, odnosno hrvatskim zemljama od 1496. do 1533. Premda su njegove pojedine dijelove s podacima zanimljivim za hrvatsku historiografiju objavili Ivan Kukuljević Sakcinski, Giuseppe Valentinelli i Matija Mesić, završnu je redakciju tih podataka obavio Franjo Rački te ih objavio pod naslovom Izvori za jugoslavensku poviest iz dnevnika Marina ml. Sanuda za g. 1526–1533 (Starine, XV–XXV, 1883.–92.). U Diarijima Sanudo spominje i svoj boravak u Istri (1499.), gdje se oduševio koparskom katedralom.

Napisao je i povijesno djelo La spedizione di Carlo VIII in Italia (1495.), a za Istru su značajna i djela: Vitae ducum Venetorum (Životi mletačkih duždeva; u: Rerum Italicarum Scriptores, XXII), u kojem je obradio povijest Venecije od osnutka grada do svojega doba, Cronachetta (objavljeno 1880.) te Itinerario per la terraferma veneziana dell’anno 1483, u kojem, među ostalim, opisuje Barban, Labin i svjetionik na otoku Sv. Nikola kraj Poreča.

Bio kolekcionar umjetnina, kodeksa, knjiga i zemljovida.