Plinije Stariji (Gaj Plinije Sekund, lat. Gaius Plinius Secundus, Plinius Maior), rimski pisac (Komo, 23.-24. – Stabije, 79.).

Kao vojni časnik i dužnosnik upoznao je mnoge zemlje Rimskog Carstva, a u slobodno je vrijeme prikupljao različita stručna znanja koja je sustavno obradio u jedinome očuvanom djelu, Prirodopisu u 37 knjiga (Naturalis historae libri XXXVII), golemom enciklopedijskom tekstu o zemljopisu, antropologiji, zoologiji, botanici, ljekarništvu, rudama, likovnim umjetnostima i dr.

U njemu o Istri govori na više mjesta, najviše o zemljopisu i razmještaju plemena i zajednica Liburna i Histra, ali i o istarskoj vuni, ulju, javorovu drvu, oštrigama i jantaru. Podaci koje navodi nepouzdani su jer ih je iz često zastarjelih izvora (146 rimskih i 327 nerimskih, pretežno grčkih) prenosio nekritički i proturječno. Tako o osnivanju rimskih kolonija u Istri ne donosi suvremene podatke, već one s kraja I. st. pr. Kr.

Njegov je rad bitan i zbog iscrpnog pregleda liburnskih zajednica s različitim stupnjevima rimskog građanskog prava, od Alvone i Flanone do Jadera (Iader, Zadar), uključujući i sve kvarnerske otoke. Iako je Plinije Stariji kompilacijski pisac, njegova je vrijednost u tome što je prikupio mnogo materijala ispunivši tim bogatstvom mnoge praznine o kojima drugi antički pisci ne govore.

Slike