Kalimah (grč. Kαλλίμαχος), filolog, pjesnik i knjižničar (Cirena, oko 300. pr. Kr. - ?, oko 240. pr. Kr.).

Bio je učiteljem u egipatskoj Aleksandriji, zatim službenikom na dvoru Ptolemeja II. Filadelfa, potom upraviteljem aleksandrijske knjižnice u kojoj su bile pohranjene stotine tisuća svitaka. Razvio je plodnu znanstvenu i pjesničku djelatnost.

Njegov katalog Popisi (Πίνακες), s naznakama o životu svakoga pisca te naslovom i opsegom svakoga djela u aleksandrijskoj knjižnici, prvi je poznati knjižnični katalog uopće, a prema nekima i početak povijesti grčke književnosti. To djelo i drugi njegovi znanstveni radovi uglavnom nisu očuvani. Iz bogata mu je književna djela (drame, mnogo epigrama, kraći spjevovi i dr.) očuvano tek šest himana bogovima, 60-ak epigrama i nešto proznih ulomaka iz Zbirke čuda i nevjerojatnosti. Pojedina su mu djela poznata neizravno: zbirke Uzroci (njegovo glavno pjesničko djelo), Jambi, Lirske pjesme, Hekala i Himni po tomu što su im sadržaje prepričali drugi autori, elegija Berenikina kosa po Katulovu prepjevu, podrugljiva pjesma Ibis po Ovidijevoj preradbi.

Iz zbirke elegijskih kazivanja Uzroci (Αἴτια), u kojoj obrazlaže nazive i postanak vjerskih i inih starina (kultova, običaja, svetišta, gradova i dr.), očuvana su dva dvostiha što ih je zabilježio Strabon Amasejac u Geografiji te ih je, kao i neki njegovi mlađi suvremenici, povezao s Istrom. U njima se govori o Kolhiđanima, odbjeglima iz neuspješne potjere za Jazonom i ukradenim zlatnim runom, koji su na nekoj Ilirskoj rijeci kraj groba mitske Kadmove žene Harmonije zaustavili vesla i utemeljili grad na njihovu jeziku zvan Polai, što bi na grčkom značilo Grad Bjegunaca. Strabon, Plinije Stariji i Mela povezali su taj podatak s istarskom Pulom. No, kako je kult Kadma i Harmonije bio vezan za južni Ilirik, noviji istraživači drže da su helenistički pisci Kalimah, Apolonije Rođanin i Likofron (III.-II. st. pr. Kr.) grad Polai zamišljali negdje kraj suvremenoga Skadra i rijeke Bojane.