Pomorski napad na Poreč u I. svjetskom ratu, lipnju 1916., akcija je koju je talijanska Kraljevska ratna mornarica poduzela s ciljem otkrivanja i neutraliziranja austrougarskih vojnih instalacija koje su u to vrijeme podignute u krugu porečkog pristaništa.

Premda se glavnina kopnenih borbenih djelovanja Italije i Austro-Ugarske odvila na kopnu (Soča i Tirol), dvije su se snage odmjerile i na pomorskomu ratištu u Jadranskomu moru. Pritom je od izuzetnoga značaja bila Pula, glavna ratna luka Monarhije. Obje su zaraćene strane nastojale izbjeći odlučujući pomorski sraz svojih flota, a talijanska je ratna mornarica osobito izbjegavala izravan napad na Pulu, oko koje je ustrojen moćan sustav obalnih utvrda i fortifikacija. Iz tog su razloga talijanska pomorska djelovanja bila ograničena na manje akcije usmjerene prema ciljevima sekundarne važnosti.

Jedna od takvih akcija, koja je zabilježena u dnevnome tisku toga vremena, ali i u kasnijoj talijanskoj historiografiji, pomorski je napad na Poreč 12.VI.1916. poznat kao "La beffa di Parenzo" (Porečka sprdnja). Uz glavno sjedište mornaričkoga zrakoplovstva, otprije uspostavljeno na otočiću Sv. Katarina u Pulskom zaljevu, austrougarske snage grade i manje, alternativne baze za svoje leteće brodove i hidroavione. Jedna takva baza u toku rata je sagrađena neposredno uz porečko pristanište. Zapovjedništvo talijanske mornarice prije napada nije imalo pouzdane informacije o broju, vrsti niti točnoj lokaciji vojnih objekata u okolici Poreča. Usprkos tome, kapetan bojnoga broda Carlo Pignatti Morano, zapovjednik flotile torpednih čamaca, razradio je plan koji je predviđao brzu akciju izviđanja porečkog akvatorija, te uništenje eventualno otkrivenih vojnih instalacija. Prema planu, glavni je nositelj pothvata bio talijanski razarač Zeffiro zajedno s dva torpedna čamca oznaka 40 PN i 46 OS, dok su potporu akciji trebali pružiti razarači Alpino i Fuciliere. Uz to, predviđen je veći broj razarača koji su na distanci trebali biti spremni na eventualni protuudar austrougarske mornarice koji bi krenuo iz pulske luke. Također, talijansko zrakoplovstvo stacionirano na Lidu pokraj Venecije bilo je pripravno pružiti zračnu podršku prilikom povlačenja brodovlja.

Pred svitanje 12.VI. Zeffiro je, praćen torpednim čamcima, prošao između porečkoga poluotoka i hridi Barbaran te uplovio u porečku luku. Iznenađen potpunim izostankom i najmanjega znaka uzbune na kopnu, zapovjednik Zeffira Constanzo Ciano odlučio je oploviti puni krug po pristaništu, u pokušaju da uoči neprijateljske objekte. Iako nikakvi vojni objekti nisu primijećeni, nekoliko članova posade, u kojoj je bio i poznati istarski iredentist Nazario Sauro, čak se iskrcalo na obalu te su uhvatili jednog austrougarskog žandara, kojega su smjesta prebacili na brod. Podvrgavši ga ispitivanju saznali su točan položaj hangara namijenjenih za smještaj mornaričkih zrakoplova, koji su se nalazili na samome južnom kraju luke. Talijanski brodovi su potom isplovili iz luke u pravcu sjeverozapada formiravši polukrug za napad, udaljeni oko 1.000 metara od ciljeva. U 4.50 sati pokrenut je topnički napad na hangare. Već šest minuta kasnije austrougarska obalna bitnica smještena u neposrednoj blizini hangara započela je uzvraćati vatru prema Zeffiru. Osim toga, paljbu prema talijanskim brodovima usmjeravala je i bitnica smještena na lokalitetu Ćimižin, oko 1.400 metara sjeveroistočno od grada. Već u 5.10 zapovjednik Pignatti Morano naredio je povlačenje. U to vrijeme pojavili su se austrougarski zrakoplovi koji su uz povremene napade nastavili pratiti talijanske brodove tijekom povlačenja prema Italiji. U tim zračnim napadima Talijani su imali gubitaka među posadom (4 poginula i 8 ranjenih). Akcija je ipak završila bez gubitka ijednoga broda koji je sudjelovao u napadu.

Talijanski napad na Poreč spomenut je u dnevnom tisku obiju zaraćenih strana. Izdanje Hrvatskoga lista od 14.VI.1916. sadrži kratak izvještaj o događajima na moru koji potpisuje "poglavica mornaričnog admiralskog štaba". Izvještaj kaže kako su "ujutro unišle tri neprijateljske torpednjače u porečku luku" ali da su "protjerane obrambenim baterijama i lijetalima". Osim toga, navodi se da je napad bio neuspješan, da nitko nije ozlijeđen te da su štete ograničene na jedan krov i jedan zid. Polaer Tagblatt, pulski dnevnik na njemačkom jeziku, u izdanju od istoga dana prenosi identičnu vijest. Istoga datuma izašao je i članak u talijanskome listu La Stampa, koji uz izvještaj o djelovanju neprijateljskoga zrakoplovstva u okolici Venecije sadrži i vijest o ranojutarnjem napadu talijanske mornarice na položaj od vojne važnosti pokraj Poreča. Uz to, spominje se i zračni napad pet letjelica na brodove u povratku s misije.

Napad nije izazvao veće štete na austrougarsku infrastrukturu, a Talijani nisu ostvarili značajniju vojnu prednost. Osobitost cjelokupne talijanske misije sadržana je u činjenici da je posada Zeffira prilikom kratkotrajnog iskrcavanja na obali ostavila nekoliko primjeraka lista Corriere della sera i venecijanskih novina (Giornali di Venezia) s namjerom da ih pronađe lokalno talijansko stanovništvo. Novine su sadržavale vijesti o gubicima austrougarske vojske na bojištima diljem Europe, koje nisu bile dostupne u lokalnom tisku. Taj je čin zasigurno izazvao određeni propagandni učinak među stanovnicima Poreča.

* Rad je nastao u sklopu natječaja za najbolju natuknicu na temu Prvi svjetski rat u Istri