Antun Dalmatin (lat. Antonius ab Alexandro Dalmata, Antonius Dalmata Exul), reformatorski pisac (?, početak XVI. st. - Ljubljana, V.1579.).

Pretpostavlja se da je rodom iz Senja ili iz sjeverne Dalmacije. Bio je svećenik, vjerojatno glagoljaš, u Istri.

Izgnan zbog pristajanja uz reformaciju, otišao je u Ljubljanu, gdje ga je Stipan Konzul Istrijan angažirao na prevođenju protestantskih knjiga i Novoga zavjeta na hrvatski. Godina 1561.-66. u Ungnadovoj hrvatskoj reformatorskoj knjižari u Urachu kraj Tübingena prevodio je sa slovenskoga, njemačkoga, latinskoga i talijanskoga te redigirao i slagao knjige namijenjene širenju reformacije u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni.

Premda je više izdanih djela na glagoljici, latinici i ćirilici zajedno potpisao s Konzulom, Antun Dalmatin se uglavnom brinuo za ćirilička izdanja, pa je 1561. po Konzulovim glagoljskim izdanjima tiskao ćirilicom mali i veliki Pokusni list (bukvar) i Tablu za dicu (bukvar i katekizam). Sva djela u suradnji s Konzulom tiskao je u Urachu.

Njihov glavni prevodilački rad bio je Novi zavjet (I. dio 1562. glagoljicom, a 1563. ćirilicom te II. dio 1563. na oba pisma). Postila, prevedena iz Trubarova slovenskog izdanja, tiskana je 1562. glagoljicom, a 1563. ćirilicom. Postilu na latinici, namijenjenu gradišćanskim Hrvatima, tiskali su 1568. u Regensburgu.

Njihova su važnija izdanja: Melanchtonova rasprava Edni kratki razumni nauci, potom Artikuli ili deli stare krstianske vere, a zajedno s Antunom Dalmatinom i S. Konzulom i Juraj Juričić sudjelovao je u prevođenju djela: Edna kratka Suma nikih prodik od tuče i od čarnic Matthäusa Alberusa, Crikveni ordinalic i Govorenje vele trudno, prijevod anonimnoga djela s temeljnim načelima protestantizma. Antun Dalmatin se često spominjao kao najbolji prevoditelj uraške grupe, a sjevernočakavski dijalekt kojim su uglavnom bila pisana glagoljska izdanja, u ćiriličkima je arhaizirao crkvenoslavenizmima.