Projektant zgrade je A. Turina, pulski arhitekt koji je 1947. napustio rodni grad. Iznimno je značajan njegov prinos u izvedbi građevina s armiranobetonskom konstrukcijom. U Puli je 1940. realizirao i elektromlin.

Međuratna Pula nije imala potrebu povećavati stambeni fond budući da je razdoblje koje je prethodilo donijelo visoki stupanj stambene izgradnje, a ni demografski podaci nisu ukazivali na nagle promjene. Stoga je sva stambena izgradnja bila usmjerena poboljšanju kvalitete života one građanske klase u nastanku. Ugledan primjer takvih inicijativa jest zasigurno stambena zgrada popularno zvana „Kuća doktora" iz 1938-39. na uglu Amfiteatarske i Istarske ulice. Sačinjavaju je luksuzni stanovi nadprosječne kvadrature, dio kojih je kasnije pretvoren u poslovne prostore. Položaj je također zavidan obzirom da se radi o samom središtu grada s pogledom na amfiteatar i pulsku rivu. Postignuti uvjeti boravka su većini nedostižni i u današnje vrijeme. Arhitekt je osmislio tri ulaza na različitim nivoima čime je bilo moguće razdvojiti zdravstvene, poslovne i stambene sadržaje. Prostrano stubište prezentira široke galerije i ostavlja dojam polujavnog prostora unutar zgrade, ima zenitalno osvjetljenje i spaja po dvije stambene jedinice na svakoj etaži. Turina je na špicu, odnosno na ostatku trokutaste parcele ponudio javni prostor nalik na manji perivoj s klupicama, osmišljen za odmor prolaznika i kontemplaciju same Arene. Građevina je posebna po udubljenom (konkavnom) pročelju koji se suprotstavlja konveksnosti amfiteatra. Ova suptilna rješenja ulaze u proces oplemenjivanja gradske morfologije elegantnim primjerima koji bi tvrdom vojnom gradu dali skladniju sliku.