Keckheisen (Kecheisen, Kehajzer), Leopold, slikar (?, 1726. - Sveti Petar u Šumi, 27.XII.1799.).

U Istru je došao kao već zreo kasnobarokni slikar, vjerojatno iz nekoga središta alpske ili subalpske regije. U matičnim je knjigama zabilježeno da je 1755., u dobi od 29 godina, pristupio pavlinskom redu kao brat laik. U matičnoj pavlinskoj zajednici u Svetom Petru u Šumi radio je kao upravitelj gospodarstva, a odlukom austrijskih vlasti nastavio je voditi imanje i nakon ukinuća samostana 1782.

Zajedno s kiparom Pavlom Riedlom opremao je inventarom obnovljenu crkvu i samostan, gdje je očuvan najvažniji dio njegova opusa. Izradio je oltarne slike za glavni i za sve bočne oltare (Predaja ključeva i Propovijed sv. Pavla, 1755., Majka Božja od Krunice, 1758., Raspeće, oko 1763., Pokolj nevine dječice, oko 1766. i Uznesenje sv. Pavla Pustinjaka, oko 1772.) te kopiju čudotvorne slike Majke Božje Częstochowske. Od portreta znamenitih pavlina iz samostanskih prostora očuvao se onaj biskupa Martina Borkovića (Strossmayerova galerija Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb) i portret biskupa Šimuna Bratulića (Hrvatski povijesni muzej, Zagreb).

Radionica je djelovala gotovo trideset godina, opremajući slikarskim inventarom i druge samostane istarsko-vinodolske provincije (Sv. Marija na Jezeru, Senj). Za najveće radove Keckheisen je zacijelo imao pomoćnike, a radio je i za druge naručitelje u Istri. Za prepozitsku crkvu u Pazinu izrađivao je slike evanđelistâ za propovjedaonicu i oltarne slike Sv. Margareta Kortonska i Smrt sv. Josipa (1759.), a za pazinske franjevce ciklus Dvanaest apostola.

Knez Auersperg naručio je kod njega palu Sv. Henrika za kapelu dvorca Belaj, dok je kolegij porečkih kanonika u sakristiji Eufrazijane postavio Keckheisenov portret biskupa Gašpara Negrija s natpisom o svečanom posvećenju pavlinske crkve u Svetom Petru u Šumi 1755.

Poput pavlinskih slikara u kontinentalnoj Hrvatskoj i Keckheisen se obilno služio kompozicijskim predlošcima različite provenijencije i iz različitih razdoblja. U oblikovanju dekorativnih i pomalo shematskih kompozicija koristio se bakrorezima augsburških i bolonjskih majstora, ali i grafičkim listovima suvremenika, venecijanskoga grafičara Marca Pitterija (Dvanaest apostola) i Francesca Bartolozzija (Portret biskupa G. Negrija).

Slike