Crkva sv. Antuna Padovanskog u Puli sagrađena je 1931. u okviru dopuštenja gradskim crkvenim poglavarima osnivanje dodatne župe koja bi mogla pratiti tadašnji demografski rast.

Izvan zidina grada, kraj Arene, djelovala je u XIII. st. bratovština s ubožnicom. Vjerojatno je 1431. uz ubožnicu bila smještena crkva sv. Antuna opata. Potonja je 1820. izložena javnoj prodaji a 1838. stradala je u požaru. Pripadnici pulskoga franjevačkog reda uočili su lokaciju stare bolnice kraj Arene kao najprikladniju za izgradnju nove crkve i samostana. U kratko su vrijeme od općine otkupljeni stara bolnica i teren. Dekretom franjevačke generalne kurije 29.X.1927. dozvoljava se osnivanje i izgradnja crkve i samostana sv. Antuna u Puli. Dana 4.X.1929. blagoslovljen je kamen temeljac i započeta gradnja sakralnoga zdanja. Građevinu je projektirao općinski arhitekt Guido Brass, a podigao građevinski poduzetnik Sebastiano Bianchini. Trobrodna je crkva sagrađena vapnencem. Blagoslovljena je i stavljena u funkciju 1.XI.1931.

Nastavio se graditi zvonik visine 45 m, na kojega je, uoči blagdana sv. Antuna 9.VI.1932., postavljen kip sveca (1,75 m). Pet većih zvona, koja predstavljaju pet tonova glazbene ljestvice, podignuto je na zvonik 1933., a elektrificirana su 2005. U sklopu crkve 1934. podignut je i franjevački samostan. Mramorni pod postavljen je 1936. a tri godine kasnije, u čast sv. Antonu, izgrađena je apsida s novim glavnim oltarom. Nacrt za pločnik prezbiterija izradio je akademski slikar, franjevac Claudio Granzotto. Oltar Bezgrešne Gospe izgrađen je 1943., a 1961. instalirane su orgulje, djelo Franca Jenka iz Ljubljane. Godine 2002. crkva je preuređena po smjernicama II. Vatikanskog koncila.