Pulski Antituberkulozni dispanzer nastao je 1940. perom pulskog arhitekta Lina Moschenija. Projekt se ističe svojom snagom i skladnom uporabom materijala koji oblikuju cijelu građevinu. Oni sadrže fizičke, ali i strukturalne osobine, teksturu, trajnost, otpornost i naročitu ekspresivnu moć koja dijalogizira s kulturom i prostorom grada. Zdravstveni objekt u Nazorovoj 23 u Puli rođen je kao Antituberkulozni dispanzer a danas ugošćuje Dječji dispanzer i Zavod za zaštitu zdravlja.

Zgrada zauzima 1200 m² a smještena je na građevinskoj parceli od 6500 m². Opekom su građena dva pokrajnja izmaknuta volumena (dva bočna ulaza) i poveći dio centralnoga građevinskog sklopa. Krnički kamen ukrašava sokl glavne fasade i ulazni prostor, dok su vanjsko i unutarnje stubište od balskog kamena. Kombiniranjem opeke, terakote i kamena autoritativnost zgrade stavljena je u drugi plan. Premda je naglasak na srednjem dijelu građevine, cijeli kompleks djeluje skladno i nenametljivo. Niz elemenata čini građevinu svojstvenom: struktura fugirane opeke, boja terakote, kamena obloga, široko kameno stubište, terase na katu, izduženi visoki prozori kod bočnih ulaza, velike staklene plohe i dr.

Gradnja velike zdravstvene institucije u punom jeku Drugog svj. rata jasno govori o karakteru režima čiji je glavni cilj bila užurbana modernizacija arhaične Italije te o odlučnosti borbe protiv tuberkuloze u kojoj Pula nije htjela zaostajati. Zeleno raslinje odvaja zdravstveni prostor od prometne ulice. Kompozicija triju volumena spojenih hodnicima odraz je klasične arhitekture dok je upravo volumensko odvajanje funkcionalnih sklopova stalna tema modernizma. Visoka transparentnost zgrade odaje prolazniku, na prvi pogled, svu svoju prostornu logiku.