Marȕšići (tal. Marussici), naselje 7 km sjeveroistočno od upravnoga središta, grada Buja (45°25′N; 13°43′E; 249 m nadmorske visine); 147 stanovnika (2021.).

Nalazi se na visoravni unutrašnje Bujštine, uz cestu koja dolazi iz Grožnjana i spaja se sa županijskom cestom Kaštel – Šterna.

Stanovnik je Marušićȁn, stanovnica Marušićȃnka, a prijev marušićȃnski.

Stanovnici se bave poljodjelstvom, a sve više i turizmom (konobe, vinske ceste, kuće za odmor). U mjestu djeluje Kulturno-umjetničko i sportsko društvo Bratstvo (osnovano 1947.), s glazbenom i sportskom sekcijom, u kojima djeluju muška i ženska klapa, nogometni i boćarski klub, a uređena je i manja knjižnica, što su je skupili članovi.

Šire područje zove se starijim imenom Sorbar, a toponim Marušići potječe od najčešćega prezimena. Naselje je nastalo u razdoblju XVI.–XVIII. st., a starije srednjovjekovno naselje nalazi se nešto sjevernije. Sastoji se od nekoliko kuća, primjera tipičnoga ruralnoga kamenoga graditeljstva. U blizini sela nalazi se romanička crkvica sv. Lucije, koja je preuređena 1781.

U Marušićima je od 1959. djelovao Međunarodni kiparski simpozij, a od 1980. do 2009. (uz prekid od 1989. do 2002.) i međunarodna škola kamenoklesarskog kiparstva Kornarija, koju je bio pokrenuo Toni Biloslav, ondašnji direktor Obalne galerije Piran, inače rodom iz Marušići. Tijekom rada škole nastale su brojne skulpture kojih je 40-ak, počevši od 1980., svoje mjesto našlo u parku kraj Doma kulture.

Od 2006. u Marušićima se održava međunarodni susret malih sastava tradicionalne glazbe Pišćaci i gunjci. Održava se i nekoliko gastronomskih manifestacija (Luganigada, Kroštulada, Tripada).