Grbac, Marijan, antifašist, novinar i građevinar (Prapoće, 18.X.1919. - Rovinj, 16.VII.2004.).

Kao dijete osjetio je teške posljedice denacionalizacije, zatvaranje hrvatskih škola, pa je, kao i ostali, čitao sačuvane knjige iz vremena Austro-Ugarske i sam se učio čitanju i pisanju na hrvatskom jeziku.

Pozvan je 1940. u specijalni bataljun talijanske vojske u kojemu ostaje do kapitulacije Italije. Po povratku u Buzet priključuje se partizanskom pokretu u rujnu 1943. kao borac 2. istarske partizanske brigade. Do listopadske njemačke ofenzive djelovao je u partizanskoj centrali na Fontani u Buzetu. Dana 1.XI.1943. postao je borac novoosnovane 4. istarske partizanske čete, takozvane Kraške, te je ubrzo upućen na desetodnevni tečaj za rukovodioce SKOJ-a (Savez komunističke omladine Jugoslavije). Radio je zatim s drugim članovima spomenute organizacije na osnivanju općinskih i kotarskih komiteta te na pripremi prve oblasne konferencije SKOJ-a na kojoj je sudjelovao kao delegat.

Kao član Okružnog komiteta SKOJ-a za kotar Buzet, u koji je primljen u prosincu 1943., zapisao je bilješke sastanaka i drugih ratnih događaja. U notesu veličine 19 x 11 cm pod naslovom Dnevni zapisnik, na 48 stranica zabilježio je svoju aktivnost kao član Komiteta u razdoblju od prosinca 1943. do 13.IX.1944. Dana 30.XII.1943., nakon Prve oblasne konferencije u Račicama, fašisti su opkolili kuću u Blatnoj Vasi u kojoj se nalazio, no uspio se spasiti pobjegavši kroz prozor. U siječnju i veljači 1944. nije vodio bilješke, a u ožujku je prisustvovao sastanku u Krkužu kraj Roča na kojemu su se članovi SKOJ-a za Buzet pripremali za sudjelovanje na Oblasnoj konferenciji USAOH-a (Ujedinjeni savez antifašističke omladine Hrvatske) zakazanoj na Učki 1.IV. iste godine. Za vrijeme sastanka u selo su upali neprijateljski vojnici i ubili Milana Sirotića, sekretara Komiteta.

O gospodarstvu je Grbac govorio 6.VIII.1944. na prvoj kotarskoj konferenciji USAOH-a za kotar Buzet. Nakon paljenja sela na buzetskom Krasu 10.VIII.1944. Grbac prolazi kroz postradala područja i bilježi posljedice.

Postao je članom Gospodarske komisije u Okružnom narodnooslobodilačkom odboru (ONOO) za Buzet. U drugoj polovici 1947. uključen je u redakciju Glasa Istre. Bio je dopisnikom Riječkog lista i Vjesnika do 1951. a od 1952. do umirovljenja (1971.) radio je u građevinarstvu. Grbac je kao samouk pokazao koliko je ljudska volja čvrsta, te je u vremenu i sredini svoga djelovanja imao prosvjetiteljsku ulogu.

Grpčev je ratni dnevnik u cijelosti objavio Božo Jakovljević 1991.