Mocenni, Gualtiero (Walter), kipar, slikar i grafičar (Pula, 6.II.1935.).

Već je u mladim danima za školovanja u rodnom gradu pokazivao sklonost k umjetničkom izražavanju, a prvi su mu slikarski radovi motivi krajolika obilježeni postimpresionističkim stilom. No, već u njima ogleda se temeljna energija, konstruktivistička kompozicija i plastična uporaba boje, glavne odlike Mocennijeva bogata opusa.

Godine 1956. se oženio i preselio u Italiju, gdje se postupno afirmirao. Nakon boravka u više gradova (među ostalima u Napulju i Firenci), nastanjuje se u Milanu, gradu koji je i važno umjetničko središte, s brojnim galerijama i likovnim kritičarima te tržištem umjetnina. Naporno radi i uzdržava obitelj koja se 1965. povećala rođenjem prvoga sina (kasnije će dobiti još blizance).

U to je doba sudjelovao na skupnim izložbama i natječajima, a prava afirmacija došla je poslije prve samostalne izložbe u Milanu 1970. Otada je izlagao na više od 100 samostalnih izložbi, među kojima su najvažnije one u Đenovi i Milanu (1973.), Bergamu i Zagrebu (1974.), Parizu (1981.), Spoletu (1983.), Palazzolu sull'Oglio kraj Brescie (1992.), Abileneu (Teksas, SAD, 2003.), Rovinju (2005.). U rodnoj Puli mini retrospektivnu izložbu imao je u svibnju 2018. u povodu 70. obljetnice slikarskog djelovanja, 2022. slikarsku izložbu „Novi radovi / Nuove opere“ u galeriji Hermana, a 2025. organizirana mu je u Svetim Srcima retrospektivna izložba „Djelo srca i uma“ (kustosice su bile Dunja Martić Štefan i Slađana Bukovac).

U slikarstvu radi poetične slike i grafike kombiniranim tehnikama, a kao kipar skulpture geometrijskih oblika smještene u javnim prostorima. U njima koristi totemski oblik vertikalnog naglaska u prostoru, poput suvremenih obeliska koje oblikuje u sebi svojstvenoj maniri geometrizma na maštovite načine razlomljenih ravnih linija. Iako neki kritičari smatraju da je svoj stil stvorio promišljajući i simbolički prerađujući motive svog zavičaja, s kojim nikada nije prekinuo osobne i umjetničke odnose, njegove umjetničke vizure daleko su šire i univerzalne, odišući duhovnošću bezvremenosti.

Sudjelovao je na više od 50 međunarodnih kiparskih simpozija u Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj, Španjolskoj, Ukrajini, Grčkoj, Srbiji, Sloveniji, Meksiku, Siriji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Italiji i Hrvatskoj, a u svim tim zemljama, najviše u Italiji i Hrvatskoj, brojne su njegove skulpture u javnim prostorima - trgovima i parkovima. Od 1975. do danas postavljeno ih je 70-ak. U Istri su 24 Mocennijeve skulpture, od kojih 13 u Puli gdje su mu najvažnija kiparska djela Spomenik Puli na Vidikovcu (1976.-79.), Četiri godišnja doba - hommage Vivaldiju u Istarskom narodnom kazalištu (1989.), Četiri elementa u bivšem kamenolomu na Valkanama (1990.) i Spomenik u Gortanovoj uvali (1994.).

Redovito bi dio godine provodio u Puli, a za pandemije koronavirusa 2020. trajno se preselio u rodni grad. Godine 2011. proglašen je počasnim građaninom Pule, a 2017. i počasnim građaninom Istarske županije.

Slike