Belci, Corrado, novinar i političar (Vodnjan, 19.XI.1926. - Trst, 3.V.2011.).

Mladost je proveo u Puli, gdje mu se otac bavio trgovanjem tkaninama. Zadnjih godina u Puli, kada je još pohađao srednju školu, počelo je njegovo zbližavanje politici. Za vrijeme nacističke okupacije grada (1943.-45.) dijelio je antifašistički propagandni materijal, no nije se priključio partizanskom pokretu. Bliži njegovim uvjerenjima bili su ideali koje je propagirala Kršćanska demokracija (Democrazia cristiana, DC) te je odlučio osnovati puljski odjeljak zajedno sa Giacomom Santinijem i Pasqualeom de Simoneom. U jesen 1946. susreo je don Luigija Sturza, kojega je zamolio da intervenira u korist Italije pri odluci hoće li Pula pripasti apeninskoj državi ili Jugoslaviji. Istovremeno je surađivao kao novinar za L'Arena di Pola te je osnovao novine usmjerene mladima pod nazivom Democrazia.

Godine 1947., nakon što je Pula pripala Jugoslaviji, odlazi u Trst, gdje se tri godine kasnije oženio Laurom Gasparo, s kojom će imati šestero djece. Završio je klasičnu gimnaziju, a fakultet je napustio da bi započeo novinarsku karijeru. U Trstu nalazi posao u novinama Ultimissime, zatim postaje glavnim urednikom tršćanskog izdanja Il gazzettina, surađuje sa RAI-jem i drugim važnim talijanskim medijima. Pet je godina uređivao L'Arena di Pola, a bio je i ravnatelj novina Il Popolo 1976.-80. i tjednika La Discussione od 1980.-82.

Političku aktivnost u Trstu nastavlja kao član DC-a, a od 1949. obnašao je dužnost lokalnog voditelja stranke. Bio je pokrajinski tajnik DC-a od svibnja 1957. do lipnja 1962. te zamjenik pokrajinskog tajnika do 1964. Kao pokrajinski tajnik pratio je izradu posebnog Statuta autonomne regije Furlanija - Julijska Venecija (Friuli - Venezia Giulia). Kao kandidat DC-a četiri je puta ustopce biran u predstavnički dom Talijanskog parlamenta (Camera dei deputati) čijim je članom bio od 1963. do 1979. Početkom 1970-ih (od 2.IV.1970. do 26.VI.1972.) bio je državni podtajnik za vanjsku trgovinu u vladama Mariana Rumora, Emilija Colomba i Giulija Andreottija. Bio je član komisije za rekonstrukciju i obnovu Furlanije od posljedica potresa te član komisije za primjenu Osimskog ugovora. Nakon dugogodišnjeg iskustva u Talijanskom parlamentu, kao pokrajinski tajnik i ravnatelj raznih novina sklonih DC-u doprinio je osnivanju kulturno-obrazovne institucije Collegio del Mondo Unito dell'Adriatico u Devinu (Duino).

Slike