Morlaki iz Istre u tradicionalnim nošnjama u Rimu početkom 1930. prigodom vjenčanja princa Umberta Savojskog, (preuzeto s http://senato.archivioluce.it/senato-luce/scheda/foto/IL0000033829/14/Istria-Fiume-gruppo-di-Morlacchi-Semicerchio-di-donne-e-uomini-in-costumi-folcloristici-istriani-stanti-in-piedi-e-seduti-su-tre-file-Totale.html?start=192&indexPhoto=1

Morlaki

Morlȁki (tal. Morlacchi, mlet. Morlachi), u prošlosti naziv u Istri za doseljenike koje je u XVI. i XVII. st. mletačka vlast kolonizirala iz svojih pograničnih područja s Osmanskim Carstvom u Dalmaciji, Crnoj Gori i Albaniji.

U tim je krajevima Morlacima (Crni Vlasi, Maurovlasi) u srednjem vijeku nazivano nomadsko stočarsko stanovništvo koje je potjecalo od romaniziranih starosjedilaca prije dolaska Slavena. Crnim Vlasima vjerojatno su nazivani zbog karakteristične odjeće od crnoga sukna. U doba osmanskih ratova Morlacima su nazivani kršćanski stanovnici pograničnih područja s obje strane granice, koji su se uglavnom bavili stočarstvom te ratovanjem za obje strane, a ponajviše za svoj račun. Mletačke vlasti i stanovništvo obalnih gradova to je ime počelo rabiti za sve stanovništvo dalmatinskoga zaleđa (i katoličko i pravoslavno, i slavenskog i vlaškog podrijetla).

U doba ratova Mlečani su raznim povlasticama poticali morlačke vođe na borbu protiv Osmanlija, a u doba mira s Carstvom smatrali su ih remetilačkim čimbenikom i nastojali obuzdavati. Bili su vješti ratnici, osobito u upadima preko granice i pljački tamošnjega stanovništva, a bavili su se i prekograničnom trgovinom.

U raznim pokušajima naseljavanja demografski opustošene Istre, mletački su upravitelji pozivali i Morlake istočnojadranskoga zaleđa nudeći im zemlju i pomoć u prvim godinama te oslobađanje od poreza na više godina. Nemali je broj njih to prihvatio, s tim da su se pravoslavni Morlaci morali obvezati da će po dolasku u Istru prijeći na katoličanstvo. Njihovo doseljavanje u Istru i akulturacija bili su popraćeni sukobima sa starosjedilačkim stanovništvom i predstavnicima vlasti. Zabilježeno je da se mletački dužnosnici nisu usuđivali ulaziti u neka morlačka naselja kako bi provodili zakon jer su nailazili na oružano suprotstavljanje cijele zajednice. I austrijska je vlast doseljavala Morlake u svoj dio Istre, uglavnom s ličkog područja, i susretala se s istim problemima.

Dio se vratio u mletačku Dalmaciju i Albaniju, nezadovoljan mirnodopskim načinom života (nemogućnošću pljačkaškoga privređivanja i obvezom plaćanja poreza). Neki su povremeno odlazili u krajeve odakle su došli i zajedno s rođacima ratovali i pljačkali preko osmanske granice.

Značajno su se razlikovali od starosjedilačkog stanovništva po mentalitetu, govoru, običajima, odjeći… Donijeli su južnočakavske dijalekte, ali i štokavske, tako da su na području njihova najgušća naseljenja miješanjem sa starosjedilačkim čakavskim nastali jugozapadni i sjeverozapadni istarski čakavski dijalekti, koji se znatno razlikuju od arhaičnijih starosjedilačkih ekavskih čakavskih dijalekata (sjevernočakavskog i gornjomiranskog), koji se govore u središnjoj i istočnoj Istri te na Buzeštini. Pogrešno je pripisivati im nacionalni osjećaj (npr. smatrati katolike među njima Hrvatima, a pravoslavce Srbima) jer ga oni nisu imali, pogotovo u današnjem značenju.

U čakavskim starosjedilačkim govorima često su izrazi Morlaki i Vlahi imali isto značenje – tako su područje unutrašnjosti zapadne i južne Istre koje je u XVI. i XVII. st. u mletačkim izvorima nazivano Morlachia, čakavci zvali Vlašȉjom. Međutim, u austrijskom dijelu Istre ti su se nazivi rijetko poistovjećivali jer je Vlahima nazivano stočarsko stanovništvo, osobito ono istrorumunjskoga govora.

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Egidio Ivetic, L’Istria moderna. Un’introduzione ai secoli XVI-XVIII, Trieste-Rovigno 1999.; Drago Roksandić, „Dinarski Vlasi/Morlaci od 14. do 16. stoljeća: koliko identiteta?“, Titius, 1, 2008., 5-19; „Morlaci“, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Zagreb 2021., pristupljeno 3. 9. 2022.

Slučajna natuknica

Furlanija