Boljunska kronika, glagoljski rukopisni zapisi boljunskih župnika Vicenca Frlanića, Ivana Križmanića i Bernardina Velijana, nastali u razdoblju 1451.-1622., u kojima su bilježili zanimljive događaje iz svijeta i zavičaja na prvim listovima Kvaderne od dot crekav boljunskeh i Knjigi oltara bratovštine sv. Roka (sv. Katarine i sv. Blaža) iz Boljuna (1595.-1663.).

Među njima su vijesti o ratovima i bitkama iz tog doba, crtice iz meteorološke povijesti Istre i slično. Najstarije zapise, a ujedno i njihov najveći broj, napisao je Frlanić koji se prvi put spominje u Boljunu 1576. Kao utemeljitelj Boljunske kronike zapisao je niz crtica koje pokrivaju razdoblje od 1451. pa sve do dana njegove smrti, 12.IX.1612. Zahvaljujući njemu možemo pratiti glavna zbivanja u Boljunu, ali i šire, najvećim dijelom zbivanja s područja tadašnje Hrvatske.

Nastavljač zapisa, Križmanić, uglavnom je pisao o samom Boljunu, a zapisi su iz razdoblja 1612.-15. Jedan jedini zapis u kronici ostavio je 1622. B. Velijan. Sva trojica župnika vodila su i druge knjige pored kronike, a njihova se imena spominju i u knjigama bratovština.

Prvi prijevod Boljunske kronike na suvremeni hrvatski jezik i latinicu je djelo Kus zgodopisa zarečkog župnika Jakova Volčića. Boljunsku kroniku objavili su Anđelko Badurina 1992. i Dražen Vlahov 2006.