Berlam, obitelj tršćanskih arhitekata koja je u XIX. i XX. st. oblikovala arhitekturu Trsta i okolice, sudjelovala u kulturnim i gospodarskim zbivanjima, a i, iredentistički opredijeljena, onim političkim.

Giovanni Andrea (Trst, 3.VII.1823. – Trst, 11.VI.1892.) diplomirao je studij arhitekture na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji, a u Beču stekao diplomu na Politehnici i studirao arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti. Godine 1845.–50. radio je u središnjem ravnateljstvu Direzione delle pubbliche costruzioni del Litorale (Distretto di Pisino). U arhitekturu Trsta unio je 1850. stilske elemente tzv. venecijanske renesanse Maura Coduccija (Codussija) i Pietra Lombarda (Palazzo Gopcevich). U Istri je projektirao i izveo objekte industrijske namjene.

Njegov je sin Ruggero (Trst, 20.IX.1854. – Trst, 12.X.1920.) studirao arhitekturu na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji 1871.–74., a nastavio i diplomirao 1877. na Akademiji likovnih umjetnosti Brera u Milanu (prof. Camillo Boito). Za pripravništva u očevu arhitektonskom studiju projektirao je i potom vodio izgradnju kazališta Politeama Ciscutti u Puli 1879.–81. U projekte palača, vila, višestambenih kuća u Trstu unosio je za tu sredinu nove elemente tzv. toskanskoga stila. Obiteljske veze s porečkom obitelji Sbisà dovele su ga u Poreč, gdje je izveo: 1892. kuću Danelon i kuću Sbisà; 1893. kupalište Bagno Parentino; 1894. kuće Polesini i Vascotto; 1894. projektirao je zgradu Tribunale distrettuale. Sa sinom Arduinom projektirao je i izveo 1904.–20. velike objekte važne za urbanu sliku Trsta: Scala dei giganti, Tempio Israelitico, Palazzo RAS.

Arduino (Trst, 20.VII.1880. – Tricesimo kod Udina, 28.VII.1946.) diplomirao je arhitekturu 1904. na Politehnici u Milanu, te pohađao studij arhitekture na Akademiji likovnih umjetnosti Brera. Nakon pripravništva vodio je s ocem Ruggerom arhitektonski studio. Godine 1904.–10. izveo je zgradu Municipija u Poreču (danas Gradska vijećnica), za koju je izabrao medijevalni stil venecijanskoga zaleđa. Kombinirao je opeku i kamen te drvo za opremu unutrašnjosti, oblikovao je i namještaj u svim reprezentativnim prostorijama. Zgradu je restaurirao 1927. Nakon I. svjetskog rata odbacio je prevladavajući racionalizam u arhitekturi, a zauzimao se za vlastitu viziju arhitekture, koja je bliža lokalnoj, obiteljskoj predaji. Izvodi malobrojne velike objekte, prepoznatljive točke Trsta: Banca d’Italia, Faro della Vittoria i palača AEDES. U Istri izvodi zgradu trafostanice u Karojbi 1920., komemorativne stupove u Funtani 1928. i na Piazzi Garibaldi u Poreču te spomen-ploču Giuseppeu Piccioli 1933. u Poreču. Nisu izvedeni njegovi projekti za sjemenište u Poreču (1942.) i sjemenište u Puli (1943.), koje je radio s Lituanom Samerom.

Slike