F.14, jedna od ukupno 21 podmornice klase F u službi Talijanske kraljevske ratne mornarice.

Bila je dužine 45,6 m, širine 4,22 m, naoružana s dvije torpedne cijevi, a posadu je činilo 26 osoba. Porinuta 23.I.1917. i primljena u službu 18.III.1918., sudjelovala je u Prvome svjetskom ratu tijekom kojega je obavila 35 borbenih misija bez potopljenih neprijateljskih plovila. Nakon rata stacionirana je u pomorskoj bazi Pula.

Dana 6.VIII.1928. podmornica F.14 je pod zapovjedništvom kapetana korvete Isidora Wiela bila upućena iz Pule na sudjelovanje u vojnoj vježbi koja se trebala održati uz zapadnu obalu Istre. Tijekom izvođenja vježbe, u 8.45 sati nedaleko od otočića Sv. Ivan na pučini kraj Rovinja, u zaronjenu podmornicu je udario razarač Giuseppe Missori te je nastali procjep u oplati uzrokovao njezino brzo potapanje. Osim četvorice, svi su ostali članovi posade preživjeli su brodolom te su preko radiotelegrafista Garibaldija Trolisa uspjeli uspostaviti vezu s jedinicama koje su krenule u operaciju spašavanja. Uz spori dolazak plovila za spašavanje, preživjelima je u podmornici sa satima koji su prolazili nestajalo kisika, a uz to je nesreća uzrokovala i ispuštanje otrovnih plinova. Stoga, kada je u 20 sati i 20 minuta započela operacija upumpavanja zraka u podmornicu, unesrećena je posada bila ili već mrtva ili nesposobna za otvaranje potrebnih ventila, a radiotelegrafske poruke su prestale. Uz dodatna zakašnjenja, olupina je izvađena tek u 18.40 h sljedećega dana, a iz nje je izvučeno svih 27 beživotnih tijela članova posade, a prvo izvučeno tijelo bilo je ono električara Giordana Ujčića iz Pazina. Nesreća je imala velikog odjeka u čitavoj Kraljevini Italiji. Za 10.VIII.1928., kada su trebale biti obavljene pogrebne svečanosti poginulima, bio je proglašen dan žalosti u cijeloj državi.

Dana 18.XI.1928. predstavljen je spomenik poginulima koji je projektirao pulski arhitekt Enrico Trolis, brat poginulog radiotelegrafista. Nakon Drugog svjetskog rata posmrtni ostaci poginulih i spomenik preneseni su u Italiju.