Šiškovič, Karel-Mitko, publicist i znanstvenik (Črni Kal, 14.IV.1927. – Ljubljana, 4.II.1982.).

U Črnom Kalu pohađao je osnovnu školu te u Kopru licej, koji je napustio nakon 8.IX.1943. te postao partizanskim učiteljem u Črnom Kalu, Gabrovici i Rožaru. Nijemci su ga uhitili 28.V.1944. i odveli u logor Spittal (Koruška), iz kojega je pobjegao i priključio se koruškim partizanima, te je dospio u Brkine. U siječnju 1945. dospio je u Trst, gdje je sudjelovao u pripremama za oslobađanje.

Nakon rata bio je novinar (Gioventù, Primorski dnevnik, Delo). Maturirao je u Postojni i diplomirao na Fakultetu za političke znanosti u Padovi, gdje je 1962. doktorirao. Bio je savjetnik u pokrajinskom i regionalnom savjetu (kao član KP Italije, od koje se 1960-ih udaljio). U okviru Slovenske kulturno gospodarske zveze posvetio se istraživanju slovenske manjine u Italiji, te je utemeljio Slovenski raziskovalni inštitut u Trstu, Gorici i Čedadu, što ga je vodio do smrti. Član komisije talijanske vlade za pripremu zakona o zaštiti Slovenaca u Italiji bio je 1977.-80.

Posmrtno mu je izašlo djelo Znanstveno razmerje do vprašanja narodnosti. Študije, razprave, sporočila (Trst 1989.).